...Jednom...jednom je bilo...davno nekada...negdje daleko...negdje daleko u meni...a danas?Od svega toga ništa...samo ponekad neka uspomena na sitnicu...na riječ...na osmjeh...na pogled...Ljudi su smislili milijun načina da vrijeme prođe...Nisu smislili ni jedan način da se vrijeme zaustavi...ili vrati unazad.Da, smislili su način da vrijeme prođe...i prošlo je...Čak cijela godina...Jebote...što cijela godina može značiti...Koliko jedna godina može nešto promijeniti?Pa može, i je.Dobro je Balašević rekao "vrijeme uvijek uzme svoje"...i uzme...no ipak, nešto i ostavi....Uspomene...ali i to je dvosjekli mač...Prije godinu dana...skoro pa sam pronašao svoje mjesto u ovom svijetu...Postojala je šansa da i ja dobijem priliku imati nešto više od same škole, dvojke iz matematike, 16 godina za vratom...i priliku da imam...nešto posebno.Nakon cijele nemilosrdne godine...vrijeme je ipak sve vratilo na svoje mjesto...Ja ipak nemam to nešto posebno, još uvijek sam relativno sam...kao što sam i bio proteklih 16 godina...To je uredu.Ako išta znam...onda znam da biti sam...imao sam vremena naučiti.Ono posebno ima svoje posebno, i to je valjda i uredu.Posebno zaslužuje posebno...Ja sam tu samo u prolazu...čista slučajnost da sam se zadesio na krivom mjestu u krivo vrijeme...i slučajno bio okrznut tim nečim posebnim...i to je sve.Jebiga, izgleda da sam rođeni gubitnik.Dobijem par bitaka...ali ratove uglavnom gubim...I tako...vrijeme prolazi...neke stvari se mijenjaju...neke ostaju...ja samo postajem stariji...
Post je objavljen 05.07.2008. u 00:30 sati.