Služeći se najprimitivnijim oblikom metode analize sadržaja pokušat ću, iz vaših komentara, dati nekoliko mogućih zaključaka. Naravno metoda analize sadržaja je u ovom slučaju samo u naznakama jer nema točno postavljenih pitanja i odgovora na njih, nema postavljene teze koju treba dokazati ili opovrgnuti…
Da ne duljim previše evo samo nekih zaključaka:
1. vrlo mali broj nas je pročitao zakon
2. većina blogera, koji su svojim komentarima dali određeni doprinos temi, je protiv kažnjavanja djece
3. većina blogera je u svom djetinjstvu bila kažnjavana nekim oblikom fizičke kazne
4. većina blogera smatra da su te kazne iz njihovog djetinjstva bile zaslužene
5. uz pretpostavku iskrenih komentara skoro svi su na neki način kaznili svoje dijete
6. roditelji koji nisu kažnjavali svoju djecu su rijetki izuzeci i ako se držimo znanosti možemo samo reći da potvrđuju pravilo
7. o samom zakonu i njegovim porukama se najmanje govorilo
8. svi koji su komentirali zakon se slažu da je nedorečen i da mu fali dio o dužnostima i obavezama djece
9. većina se izjašnjava da su riječi i psihička maltretiranja daleko pogubnija i opasnija u odgajanju djece
10. svi roditelji smatraju kako vole i dobro i pravilno odgajaju svoju djecu
11. svi roditelji se vole hvaliti uspjesima svoje djece i sretni su radi toga
12. vrlo je mali utjecaj struke prilikom donošenja zakona
A sad nekoliko pitanja koja su se nametnula i koja traže odgovor:
1. gdje je i postoji li uopće granica između „packe“ i nepotrebnog fizičkog kažnjavanja
2. postoji li potreba za kažnjavanjem djece
3. kako naučiti neškolovane roditelje dobroj pedagogiji i pravilnom odgoju djece
4. treba li uopće odgajati djecu (ionako kad-tad postaju odrasli)
5. što s roditeljima koji najveći dio svog života posvećuju osiguravanju materijalnih potreba za normalan život – kako i kada im osigurati vrijeme za odgajanje svoje djece
6. može li ovakav (ili bilo kakav) zakon spriječiti zlostavljanje djece i bešćutno premlaćivanje od strane bolesnih roditelja
7. je li kazna pravo čovjeka a time i djeteta
Sudeći po Gausovoj krivulji (sve ima svoj početak, uspon i pad) logično se nameće zaključak kako je čovječanstvo trenutno u usponu donošenja vrlo velikog broja zakona koji zabranjuju i ograničavaju. Pitam se kada će i hoće li taj trend krenuti silaznom putanjom i hoće li itko početi donositi zakone koji dozvoljavaju, koji potiču, oslobađaju i šire mogućnosti svakog pojedinca?
Post je objavljen 04.07.2008. u 23:15 sati.