Dakle, jučer smo pričali o tome kako se teško dolazi do mjesta u studentskom domu, kako je to sve korumpirano i kako život nije fer. Na prvi pogled ta priča nije imala previše veze sa ključnim riječima koje sam naveo na samom početku-ali to je samo na prvi pogled. Vidite, sa tim studentima koji traže ono na čega, ruku na srce, baš i nemaju pravo, htio sam vam pokazati koliko su ljudi sposobni i spremni u vrlo kratkom roku poći jednostavnijim putem. Nema veze što „to i to“ nije baš sasvim u redu, ja ću to učiniti, jer znam da će mi pomoći i da će mi olakšati stvari.
Princip je poprilčno jednostavan i ponavlja se u svim sferama. Nekolicina onih koji su završili fakultet i bili u potrazi za poslom su odmah na samom početku karijere bili suočeni sa pojmom „veze“. Možda je glupo govoriti da se sa vezama prvi puta susrećemo, kada u današnje vrijeme morate imati vezu da bi klinca upisali u vrtić. Dovraga, kad malo bolje razmislim-preporučljivo je imati vezu i u rodilištu, čak i sve preporučljivije.
Dakle, da se vratimo. Tražite posao. Dolazite na razgovor, briljirate, rezultati su vam odlični, imate preporuke sa fakulteta, ocjene vam ne mogu biti više...naravno, pogađate. Niste dobili posao. Dobio ga je onaj poluretardirani tip koji neodoljivo podsjeća na morskog muzgavca, koji je došao i rekao „Čika direktore, pozdravio vas je moj tata.“. i što sad? Da li je to opravdano? Pogledajmo malo iz drugog kuta.
Mene na faksu već godinama pokušavaju naučiti da u svakoj definisiji i u svakom odnosu postoji formalni i materijalni vid. I oni se najčešće razlikuju međusobno, kao što i na kraju krajeva, teorija i praksa često nisu dosljedne jedne drugima. Pa kaže: formalno gledano, vi imate sve kvalifikacija na papiru, sposobniji ste, inteligentniji, spretniji, voljni ste raditi taj posao što znači da imate više elana. Tu tučete svog protivnika jedan nula, i apsolutni ste pobjednik svakog meča. Sve čisto, bez ikakvih greškica, ali na papiru-u teoriji. Praksa, ili ako vam je lakše - materijalni vid - kaže nešto drugo. On možda nema diplomu i papire, ali zato ima tatu kojemu je čika direktor dužan uslugu, jer je tata zaposlio čika direktorovog sina prije X vremena, ili je čudesnim trikovima napravio da prekršajna prijava protiv dirketorovog sina nestane u ladici, ili je jednostavno čika dirketor dao ruku svoje najstarije kćeri za starijeg brata ovog mulca koji vam je oteo posao. Po principu reciprociteta, vi tu nemate nikakve šanse protiv njegovih poznanstava, tako da se rezultat okreće na punih 5 naprema 1 u njegovu korist. Je li to opravdano? Paa..ako gledate s jedne strane-je. Jedna od njegovih kvalifikacija je da mu u rodnom listu piše da je sin toga i toga. A vama ne. Ja to čak ne bih nazvao ni diskriminacijom, nego jednostavno-proširenjem liste uvjeta. Nepisanim doduše, ali opet poprilično stvarnim.
Najbolji su mi likovi koji se pokušavaju oprati sam pred sobom govoreći drugima: „ma ja sam imao tu vezu, ali nisam ja to htio, znaš, ne bi se ja dobro osjećao da sam to tako...“. Dragi moj, kako ne možete birati roditelje, ni ime koje vam oni daju ni crkvu u kojoj vas krste, tako ne možete ni birati hoće li se neka vaša kvalifikacija uzeti u obzir ili ne. Koliko god vi to poricali, vi ćete uvijek biti guzonjin sin. Čak i da niste zadovoljili na natječaju bez spominjanja „ime oca ime majke“, vi bi dobili to mjest-samo ovaj puta, zbog tate. Čemu onda razni mehanizmi kojima tvrdite da je taj limun koji morate pojesti baš sladak ili grožđe koje ne možete dohvatiti baš kiselo? Drugi će ionako misliti što je njima po volji.
Jebešga, ja ne osuđujem ljude koji nešto riješe „preko štele“. Možda je za to kriv moj liberalistički odgoj i stav(i ne,liberalizam nije slobodoumlje ni sloboda u tom smislu, nego nešto posve drugo, vi neobrazovani trolovi koji se već pušete), koji kaže: ako imaš sredstva-iskoristi ih. Probali smo komunizam-nije nam se dopalo. Probali smo socijalizam-ni on nam nije baš nešto bio najdraži. Sad imamo demokraciju koja nam se već malo usmrdila, a veliki igrači su shvatili pa već kartaju za novac.
Znam da bi cijela priča bila puno jasnija i vjerodostojnija kad bih ja i imao neke veze, ali, da prostite, ako ih i imam, onda su one sve redom negativne, pa prije da će mi nešto preko veze uskratiti, nego što ću to dobiti. Ali sam zato otvoren za razne kombinacije, vidite da sam na vašoj strani, pa uzmite me onda malo. Ne treba meni veza za dom,a ni za stipendiju...ali eto, kad bi mogli možda malo popričati sa onim profesorom...vratit ću vam kad me zaposlite kod sebe, obećajem! Ako ne vjerujete, pitajte mog tatu.
np: Alice In Chains - No Excuses
Post je objavljen 04.07.2008. u 22:01 sati.