Marketing
Boy, I try to catch myself, but I m out of control.
Sjedim u naslonjaču, priljubljena uz prozor. Iz slušalica trešte Halidove pjesme, koje
ne čujem jer sam previše okupirana razmišljanjem. ( da, pukla sam)
boomp3.com
Vani je hladno i grmi. Prijateljica mi šalje poruke. Aaa, drhtim i grlim svog Mr. Medu.
Strah od grmljavine...
Život. Dragocjenost koje nismo svjesni. problem koji ne shvaćamo.
Milijun puta sam željela umrijeti, nestati od problema, kao da bi itko primjetio da me nema.
Isto toliko puta sam proklela svoj život.. Ali shvaćam vrijednost koju živim, ljude koje volim i do
kojih mi je stalo. U djeliću sekunde, to se može promjeniti. Nestati. Moja knjiga života, unaprijed ispisani
događaji, doživljaji. Stranice ljubavi, sreće, veselja, smijeha, tuge... ali što kada nema više listova, kada se
knjiga života pročita.. to je moj kraj. Često sam razmišljala o smrti u zadnje vrijeme, nisam spremna...
( Pjesma je napisana davno, nema veze sa mojim stvarnim životom.)
Vrijeme pere ljepotu s tvoga lica.
Priznaj borba s ljubavi te umorila.
Nisi ga preboljela, ne laži da jesi.
Oči su ti umorne od plakanja.
Lice blijedo od nesanice.
U što si se to pretvorila?
Ti, djevojka koja je čvrsto stajala nad svakim porazom.
Ti, djevojka čija je suza topila svaku sumnju, bol s našeg lica.
Ti, djevojka koja je svojim osmijehom osvajala i najtvrđa muška srca.
Ti, koja si bila uvijek vesela.
Ti, djevojka u čijem su društvu svi željeli biti.
A tko si sada?
Izblijedjela slika one djevojke, zar ne vidiš?.
Uvojci narančaste kose su posijedili.
Hlapiš, trgni se.
Život te prestiže, starost sustiže.
Moje ♥ kuca za vas; ljepotice moje, volim vas.
Post je objavljen 04.07.2008. u 21:08 sati.