Marketing
...ostao je mali trag koliko sam ga voljela...maskara odala me da sma plakala do zore...oči mi govore...
...na putu sam prema promjenama...želim promijeniti sve,svoj život,sebe,vratiti se na onaj stari put koji sam prestala sljediti...pokušat ću opet biti ona stara koju ništa ne može povrijediti,poraziti i slomiti...zvuči kao previše želja?..možda,ali mogu ja to,napokon sam shvatila da moram...nedjelja je bil tako čarobna,nevjerojatna...svi prijatelji na jednom mjestu,zabava,puno pića i On..sve se događalo tako brzo,zaboravili smo na trenutak na pijatelje i ostali sami na igralištu iako su nas svi čekali...to je bio zadnji put da sam bila s njim i iskreno ga voljela..svim svojim žarom,čežnjom,strašću,svime što imam u sebi i što me čini ženom...ne,neću ga više nikad tako voljeti...ne na taj način..on će postati uspomena duboko čuvana u meni,uspomena koju nitko neće smjeti dotaknuti i probuditi...nakon toga je otišao u Zagreb,prijaviti se na fax...zvao me petsto puta na dan,možda je to bio samo san...u tih nekoliko dana imala sam osjećaj da sam ponovno onako dječji zaljubljena,ni nebo mi nije bilo granica,nisam skidala osmijeh s lica..sretna&zaljubljena..kako se mogu zaljubiti ponovno u istog čovjeka zbog kojeg sam toliko puta bila srušena na dno,u čovjeka koji je po meni cijelo vrijeme samo gazio i sve moje razloge za ljubav,sve moje misli okretao u svoju korist i uvijek je on bio nevin,a ja dežurni krivac...e pa vratio se,a zaljubljenost nestala...pogazio ju je riječima..sve što sam dosada mislila da osjećam i osjećala postalo je mržnja..nema više ni one želje za osvetom,onog što me tjeralo da ga natjeram da i on vidi koliko boli..i ne želim bježati ovaj put,otići ću naravno,neću s njim provesti cijelo ljeto kako smo planirali,ne,ostavit ću ga samog...s Njom...koliko god me u zadnje vrijeme uvjerio da me možda i voli,da mu je stalo i koliko god mi svi govorili da je možda napokon sve kako je trebalo biti oduvijek Ja&On...ne,neću to još jednom proći...stalno je s njom i to me boli..ubija me iz dana u dan..možda je to njemu samo sex,ali toliko dugo su bili zajedno,toliko dugo dijelili svoje svjetove jedno s drugim da se to može zaboraviti...razumijem to...ali uvijek sam negdje u sjeni svega bila ja..cijelo vrijeme me nečim zadržavao u toj besmislenoj poziciji..nešto me toliko čvrsto vezalo za njega da nisam željela otići..ne želim ni sad,još uvijek postoje niti koje me čvrsto drže uz njega,ali ja moram otići,ostaviti nakon godinu i po sve...i sinoć sam nakon njegovih otrovnih riječi ponovno popustila i otišla kod njega..ne znam iz kojeg razloga..bila sma tako hladna,ledena..ona stara ja..a duboko u sebi plakala..nisam mu dopustila da mi se još jednom približi,ne,izbjegavala sam njegove dodire,sve što bi moglo natjerati da se još jednom predam...imala sam samo jednu želju za ovo ljeto..samo jednu..da mu napokon budem jedina..da ne budem ona druga,zabranjena žena iz sjene koja je uvijek uz njega i u dobru i u zlu..možda će ako odem man je boljeti..prošle godine kad sma otišla,nisam uspjela zaboraviti,sad moram,živjet ću za nešto drugo..neću mu još jednom ponavljati sve,da ga volim,što želim,neću mu reći ni što mi smeta,ne..samo jednostavno otići,ne javljati se i s vremena na vrijeme ga pozdraviti...nikada mu više neću reći da ga volim..napravila sam to zadnji put s toliko strasti i žara,a on se ne sjeća,ne želi se sjetiti...znam da kad okrenem novu stranicu u svom životu,on će se vratiti njoj..to me možda i najviše boli..jer sam to željela svim silama spriječiti..htjela sam da me voli..izabrala sam pogrešnog čovjeka..napokon sam shvatila da više ne postoji ništa posebno što volim na njemu jer se pretvorilo sve u naviku..nikad ga nitko u meni neće zamijeniti..on je moja prva,prava jedina ljubav..ostavio je rupu na mom srcu koja toliko boli i kad samo vjetar zapuše pored mene...neću više nikome dopustiti da mi se tako približi i bojim se da neću vjerovati više nikad nikome kad mi kaže da me voli..ne vjerujem da muškarci mogu voljeti..možda druge da,ali mene ne..i zato ostavljam sve ovo,idem...kamo me vjetar odnese,prepustit ću se njemu..možda napokon netko nađe pravi put i pokaže mi da imam razloga vjerovati da može bolje...
Ljubavi,bilo je lijepo biti kraj tebe i s tobom dijelit snove...dobri moj anđele...ostaj mi zdravo,ne daj se i hvala ti za sve divne godine...
...ostat će mali trag na našim ljuljačkama,koliko sam te voljela...
Post je objavljen 04.07.2008. u 13:55 sati.