Marketing
O tebi već odavno nisam čuo niti riječ
Ekola, finila je i ova!
Ma, za pravo reć i na svu sriću, nije finila nego je tek počela...
A šta to?
Di je počelo?
Kako?
Zašto?
E pa ljudi moji, konačno je počela sezona, ali pri tome ne mislim na onu turističku već na jednu nama domorocima puno dražu – sezonu događanja! Iako naravno – te dvi sezone su blisko povezane ka prst i nokat, korzet i brokat, žderat i lokat...
Koncerti, festivali, izložbe, fešte, ribarske noći, težačke zore, dokoličarska jutra...svega ima doistina i stvarno je šteta dok traje lito vilovito gubit vrime na takve tričarije ka šta je recimo – spavanje...
Ajmo mi na konkrevetno...
Sinoć su u Kaštel Kambelovcu započele već desete po redu Večeri dalmatinske pisme, a kako neupućeni ne bi slučajno promislili da se tu radi o nekakvoj mizernoj manifestaciji od "šete kolpi", imamo u pričuvi i jedan svjecki naziv za tu stvar – Dalmatia World Music...Wow!
Eh da, nije počelo sa nekakvim ciguli-miguli jaukanjima u stilu "ako ti Mare ja na more pojden, a natrag ne dojden", već je odma prva večer donila žestoka potentna rokerska ostvarenja s jednim zajedničkim nazivnikom koji se očitova u liku i djelu Zlatana Gibe Stipišića...
Program "Čovik od soli", zamišljen kao svojevrstan hommage umjetnicima koji su ostavili neizbrisiv trag na svekoliku dalmatinsku glazbenu baštinu. Prethodnih je godina bija posvećen razbarušenim velikanima Tomi Bebiću i Momčilu Popadiću, ljudima o kojima i nije potriba trošit puno riči, dviju legendi koje su nas prerano napustile, a eto na svu sriću, ove godine smo imali čast uživat u najnovijem izdanju "slanog čovika" sa jednom istinskom živućom legendom.
Gibonni u izvedbama rock glazbenika – to je bila prilika koja se nije smila olako propustit.
Koncert su otvorile mlade domaće snage - "pantagane heroja a ne huligana" iz banda Zinedine Zidan, pa posli njih Čuvari svirala, Indigo i Dioniz koji su me osobno oduševili hard-rock verzijom "Cesarice".
Zlatni konci litnje zore
Došli su u njene dvore
Da bi moju jubav budili...
Grupa Cubismo, su svojoj već poznatoj izvedbi "Tempere" ovoga puta pridodali i "Oprosti", a zanimljivo je da su te iste skladbe nakon njih izveli Matija Dedić i Black Coffe u jazz izvedbi.
Toplo, lipo, nenametljivo, plemenito...
Na istom tragu bila je i Lea Dekleva sa "ženskom" verzijom "Kad sam nasamo s njom" i "Noine arke" kao i Zorana Balov koje je dodala dašak francuske šansone.
Stari dobri rokeri "Zvijezde" sa Renatom Metessijem prašili su ka veliki, a ležerni i otkačeni "Kopitari" nakon (pre)dugog uštimavanja instrumenata (kriva je navodno Croatia Airlines!?) otpivali su "Nije vrime o nedije" i... šta ono još... a bemu nikako se ne mogu sitit!
(javit ću vam nešto kasnije!)
Nakon Kopita – grupa Vatra!
Samo jedna rič – WOW!
Koja snaga, koja potentnost, koja moćna izvedba uffffff...
Samo... odma se vidilo da nisu Dalmatinci!
Kako?
Zamislite, frontmen grupe se na kraju izvinjava publici jer da pismu i nisu baš najbolje izveli!?
Ma šta niste, kako niste!?
Nemojte zawebavat, bili ste odlični!
Vatra!
Samo još pinkicu samouvjerenosti i neće vam bit ravnih...
A na samom kraju – Damir Urban.
Čovječe, kako moćan glas!
Nakon "Šta će meni moja dica reć", Urban je pozva Gibu na pozornicu koji do tada samozatajno sidija u drugom redu publike pa su zajedno izveli "Posoljeni zrak i razlivenu tintu".
Genijalna pisma, po mom skromnom mišljenju vrhunsko glazbeno ostvarenje koje sjajno dočarava atmosferu grada Splita devedesetih godina prošlog stoljeća.
Krenem obalom koju dobro znam...
Sve u svemu, odličan koncert, lipa atmosfera, doduše s nekim sitnim tehničkim propustima ali nećemo cjepidlačit, pripisat ćemo to objektivnim okolnostima...
Fešta se na kraju nastavila do dugo u noć koncertom Cubisma, ali na žalost bez mog skromnog sudjelovanja (u publici naravno, ne na pozornici!).
U dvi ure lega, u pet se diga, aaaaaala šta sam se naspava, zijev, zijeeev, zijeeeeeev......
Izdržat ću već nekako...
Post je objavljen 04.07.2008. u 11:01 sati.