Što je dobrota?
Štakajući polako, misli me prate. Kao stari znanci pomažu mi nastojeći me vratiti u neko stanje dobro; neko stanje u kojem će slijedovi promjena snažnije potvrđivati svijet u kojem jesam. Ovakav, uz štake i more misli, sam nekako puno zaokupljen sobom. Svijet se u meni odražava, meni znano, tek posebnim stanjem svijesti moje, jer i ona je zaokupljena samnom ili sobom samom. I tako, velikim dijelom svijet kao da ne postoji, već samo ono što i bez svijesti sebi dozvoljavam.
Plovio je tako brod maglenim burama i olujama. Iznenađenja na svakom koraku.
Vidjeh da tome je tako i prije izvjesnih godina krenuh tražiti viđenje, kojim ću prepoznavati razloge nemoći. Kako nalaziti dobar put za maglenog vremena?
Zar vidjeti se put mora? Što gledanje znači? Mnogi vidješe vrlo lijepo put materijalnoga bogaćenja i krenuše njime. Vidjeli su, ali upitno je možda bilo odlučivanje njihovo. Sve moćniji bijahu u očima svojim, a i onih njima zavidnima. Izmjenili su svijet u mislima svojim. Svijet ustvari ostade isti, a moć njihova tek privid što odvede ih, često nespremne, u stanje gubljenja tih moći prividnih. Neki se sučele sa osjećajem nanešenog bola onima koje su ranije pregazili.
Gledam tu jurnjavu uspona i padova. Ulaze u kolo to mnogi željni 'uspjeha'. Nekima se ne 'posreći' i žale ostatak života.
Neznam zašto, ali nikada nisam želio ući u takove načine života. Nisam mogao činiti druge nesretnima. Vidjeh kako, tek djelomično kontrolirane želje, često čine zlo ljudima.
Odlučio sam nastojati činiti dobro. Dobro, a što je to?
Naslušao sam se savjeta mnogih. Pričali su kako lako do love, kako prije uzeti što više, kako se snaći, kako naći rupe u zakonu i puno toga ...
Svaki prijedlog takav stezao mi dušu: 'O Bože, zar ne vide što rade?'
I kada se prisjećam svega, pa i svih onih što tako i mene gaziše i iskorisriše, ne žalim sebe. Žao mi njih. A ja, sada, napola slijep, na inzulinu ovisan, trenutno i sa teškoćama u kretanju, pa slabijega sluha, ipak sam sretan. Možda sam slućajno i nesvijesno učinio nekome nešto na žao. Bože, molim za oproštenje. Onima koji su meni na žao učinili oprostio sam, ali mi ih je žao. Obostrani oprost ovdje snagu ima.
Mislima svojim često zapetljavamo živote svoje. Mnogi ne znaju što ustvari čine. Kada ih bujice, time stvarane, pokrenu, kasno je zaustaviti ih. Nisu činili dobro.
A, dobro ili dobrota? Kako je prepoznati? Dugo sam tražio viđenje to i nešto shvatih.
Sav Svijet jest takav kakav je. Ne onakav kakvoga ga vidimo i mislimo o njemu. I mi smo dio Svijeta takvoga kakav jest.
Stadoh!
Svijete, po Tebi postojim. Misao mi tek pomogla da je se same odreknem Tebi svijest predajući. Po Tebi stvoren sam, kao i sve oko mene. Djelo Tvoje, koje doživljavam kao dijela razna, jedino jest, kao i sve što i meni se dešava i što mi se čini, kao da činim. Poštujem dijelo Tvoje i to je dobrota. To je put dobrote. Radujem se svakom biću, predmetu i pojavi, jer oni svijedoće Tebe.
I vidjeh da to je put ljubavi. Svi smo mi sjedinjeni Tobom Svijete i time smo u božanstvenoj ljubavi.
A meni, ovako malenom i jako ograničenih moći, osjećaj velike zahvale na viđenju takovu.
I tek kao sitnicu da navedem kako me već vrlo jako boli dlan lijeve ruke. Ujedno mi se nekim slućajem oštetila guma na jednoj štaki i povremeno malo proklizava. Znam, znam ... vrijeme je preći na hod sa samo jednom štakom.
O Svijete, tako te nazvah, da mnogima bi zornije bilo, da vidjeli bi djela i ljubav Tvoju. Ime nikakovo pripisati ti, po Istini, ne mogu, ali ljudski je ukazivati na put i smjer gledanja.
Prijatelji dragi, s ljubavlju vaš Mladen ... hvala ... :)
Post je objavljen 13.07.2008. u 20:29 sati.