Pregled posta

O poklonima ili... Sretan rođendan

Draga Teta Marija,
znam da Vam je rođendan u nedjelju-ali možda odete kod Goge ili u Liku... ili već negdje. Pa zato da Vam sad kažem da, eto, mislim na Vas svaki dan. Mislim na Vas svaki puta kada pogledam mojeg malog Marka. Da nije Vas, možda on ne bi tako spretno došao na ovaj svijet. Sigurno je da nije Vas i Vaše Ane, naše Ane - boravak na ovom svijetu ne bi mu bio jednako siguran. Ni njemu ni Micinom Pavi, ni Natašinoj Tiji... ni svim bebama čija je krvica zahvaljujući Vama sada na sigurnom. Sve te bebice sada imaju još jedan život u rezervi. I to je ogroman poklon na kojem Vam od srca zahvaljujem. Dok sam bila trudna i sad u ovim čudnovatim mjesecima poslije poroda dok gledam Marka kako raste puno sam razmišljala. Jedine dvije stvari koje sam stvarno dobro napravila, jedine dvije stvari na koje sam iskreno ponosna i koje su mi u srcu su vrijeme koje sam posvetila radu za Zakladu i ta malena beba. To su jedine dvije iskonski čiste i vrijedne stvari koje sam napravila. I da više nikada ništa ne napravim u životu - te dvije stvari dovoljne su. I zbog njih mi je svaki dan odličan dan za živjeti. Ponovo poklon. Sjetim Vas se često kad vidim neku mamu kako vuče tisuću i jednu torbu kao što Vi vučete puste papire, zahvalnice, projekte, kompjuter i sto drugih stvari do Zaklade i natrag. Sjetim Vas se kad vidim reklame za druge Udruge i Zaklade jer su i tamo nečije mame i nečija djeca. Sjetim Vas se kad plaćam račune jer uvijek Vas vidim u glavi za onim stolićem sa papirima, uplatama i isplatama, fakturama i onom spravicom koja zbraja. Kad sam lijena sjetim Vas se kako uvijek znate točan broj gradova u kojima je Zaklada bila, broj darivatelja po gradu, broj tipiziranih uzoraka, koliko fali, koliko je koštao benzin, a koliko poštarina... i još tisuću detalja. Često se sjetim kako se uzrujate i okrenete sve moguće dok ne nađete tko je točno ta osoba koja je uplatila 50 kuna, a nije napisala ime, a Vi želite zahvaliti. Uvijek se sjetim da pamtite prvu uplatu za Zakladu i nikad ne zaboravite zahvaliti toj osobi i često ju spominjete. Uvijek me zaprepasti kako se sjećate imena nažalost brojnih mama i tata koji su Vam prišli i pričali s Vama o svojoj dječici koja su bolesna. Zapamtili ste dijagnoze i životne priče tih obitelji i nikada ih ne zaboravljate. Nikada ne zaboravljate ni nas koji smo imali čast pomoći na jednom dijelu ovog projekta. Baš nikada. I to je ogroman poklon. Pričam sve ovo jer znam da na kraju svog tog davanja, ljubavi koju svima nama date i koncentracije dolazite doma. Znam da Ana nije fizički tamo i sad kad sam mama razumijem barem djelomice bol i prazninu koju sigurno osjećate. Znam da ništa ne može nadomjestiti Vašu Anu - ali želim da znate i ovo: imate tisuće djece i unuka. Sigurno imate mene, ma baš uvijek. I beskrajno Vas puno volim. I moj život je bolji jer ste Vi u njemu. Ja sam bolji čovjek jer sam Vas upoznala i nadam se da ću biti barem upola tako dobra mama kao što ste Vi. Svima nama. Često kažu da jabuka ne pada daleko od stabla. Vi i Vaše cure ste svjedočanstvo istinitosti te tvrdnje. Sve ste duhovite, hrabre, marljive, časne, čestite, pravedne, uporne i pune ljubavi. I to je još jedan poklon. Nadam se da ću u životu imati snage jednako tako živjeti svoja uvjerenja i biti dobar čovjek. Znam da ću stremiti ka tome. A znati ka čemu stremiš u životu je, kao i mir - najveći poklon.

Sretan rođendan draga Teta Marija - mama svih mama .

S ljubavlju, uvijek Vaša
Mare

Post je objavljen 04.07.2008. u 08:33 sati.