Kad smo se ujutro probudili, odmah smo se znakovito pogledali. U tvojim očima zasjao je žar kakav do tada još nisam primijetio. Osjećali smo kao da nas je nešto iznutra napunilo snagom.
Znali smo da smo sanjali isti san, iako o tome nismo pričali.
Dok smo ležali na krevetu, prebacila si nogu preko moje i nekoliko me puta diskretno lupnula po nosu. Pomaknuo sam pramen tvoje kose na stranu. Dugo si me promatrala u oči. Spremala si se nešto reći, ali si oklijevala. Konačno si izustila:
„Hermes je u stvari egipatsko božanstvo Thoth, zar ne?“
„Da“, odgovorio sam kroz osmijeh.
Dodirnuo sam ti lice i zagledao se duboko u tvoje oči. Prešao vrhom prsta preko tvojih usana, a onda ti rekao:
„Vidim da te zanima priča o Thothu“
„Naravno“
„Ta priča ide otprilike ovako: Ozirisov sin Horus je u borbi protiv Seta izgubio jedno oko. Boginja Hator mu ga je vratila. I to oko je Mjesec, a ono koje je ostalo čitavo je Sunce. Tradicija tvrdi da Thoth predstavlja to lunarno Horusovo oko koje ima simboličnu moć propustiti svjetlost na Zemlju. Kao takav Thoth je zaštitnik Znanosti, Astrologije i Astronomije...po čemu je potpuno nalik grčkom Hermesu i rimskom Merkuru“
„Grci su ga ipak smatrali čovjekom, a Egipćani Bogom“, primijetila si.
„U pravu su jedni i drugi. Hermes je nešto kao čovjek koji u posjedu ima Sveznanje, a ono je plod otvaranja pojedinca Izvoru znanja koje se nalazi unutar njega“
„Dakle, starac je bio u pravu“, zagrizla si donju usnu: „Thoth-Hermes kao isključivi pojedinac vjerojatno nikada nije postojao. Svi u kojima se probudi moć toga Znanja i viđenja istom postaju Hermesom“
„I ulažu u jedno jedino univerzalno Znanje koje kao skup sve mudrosti možemo nazvati Hermesom. Budući da je Znanje po prastarim predajama ozdravljenje, Grci su Hermesa povezivali sa iscjeliteljem Asklepijem“
„Ne sviđa mi se usporedba s rimskim Merkurom“, prigovorila si.
„Opravdana je. Svijetli Merkur prenosi božansko Znanje, a tamni, onaj koji ga zloupotrebljava, postaje bog trgovaca, lopova i okultnog šarlatanstva. Pod imenom hermetizma kriju se brojne obmane. Uostalom, to nije praksa nepoznata čovječanstvu. Tako i oni koji tvrde da liječe kao učenici Paracelsusa zapravo obmanjuju ljude. Čisto znanje koje se podloži interesima zemlje postaje dvostruko: s jedne strane se pretače u spekulaciju, a s druge zadire u mistične nebuloze. Na tim dvjema refleksijama Univerzalne mudrosti zasnivaju se sve znanstvene, religiozne i filozofske grane na zemlji, a tako i umjetnost. I svaka od njih samo zrcali čistu svjetlost koja tamni zbog ljudskih zabluda“
Kad smo sljedeće noći usnuli, zatekli smo se na potpuno istom mjestu.
Ponovo smo sjedili na onom grobu i iza leđa začuli korake. Ovaj puta smo se odmah okrenuli. Starac nam je prilazio na isti način kao noć prije, čak i sjeo na potpuno isto mjesto i odmah se mašio lule i duhana.
„Zašto smo ponovno ovdje?“, pitao sam.
„Kako se na grobljima nalaze demoni kao otpad koji čovjeka veže za njegov prethodni život, tako se nalaze i ostaci onoga što je stekao. A ja jesam ono što su umrli za života stekli. Demoni su moje naličje. Oni me svuda prate i vi ćete ih tokom razgovora sa mnom moći vidjeti, jer će oni pokušati iskriviti ono čemu ću vas naučiti“.
Nastala je kratka stanka, a onda starac nastavi:
„Vas dvoje te demone dobro poznajete, zar ne?“
Pogledali smo se u oči. Nismo znali na što starac točno misli.
„Ne drže li vas zatočenima u Podzemlju? Ti demoni su gospodari onih koji sebe na zemlji smatraju posebno vrijednom lozom Prosvijeljenih, a u stvari su otpadnici. Vi ih nazivate Vampirima, što i jest točno, jer oni zaista piju krv, samo je način kako to čine mnogima nepoznat“
„Tebi je, o silni starče koj sve vidiš i znaš, zasigurno poznato u kakvoj situaciji se nas dvoje nalazimo“, dobacio sam.
Mudro je klimnuo glavom, držeći u ruci lulu. No umjesto izraza sažaljenja usne su mu se razvukle u širok osmijeh. Povukao je dim, zagledavši se neodređeno u daljinu. Pri svjetlosti mjesečine, lice mu je djelovalo kao ono u vuka. Da, Vuka. Vuka koji zna Znanje. Koji je bio Prvi i mora biti Posljednji.
«Nedavno ste ispravno zaključili», reče nam kroz smiješak: «Slučajnosti ne postoje! Prema tome, razlog zašto ste ovdje, u Podzemlju zasigurno postoji. I njega možemo pronaći u vašoj prošlosti. Iako će to vama možda zvučati nejasno, vama je bilo suđeno da završite u Podzemlju. Tako je vaše zatočeništvo ovdje i blagoslov, a ne samo prokletstvo»
«To znači da smo u prošlim životima negdje zgriješili…», bila si hitra u zaključivanju, ali te starac prekinuo:
«Ne postoje vaši prošli životi, jer vi ste rođeni samo jednom i imate samo jedan život: ovaj sada»
«Kako? Kakvu to onda cijenu plaćam i čiju? Nije li karma u tom smislu izmišljotina?», iznenadila si se.
„Nije. Ali vi niste konačan cilj tog neprekidnog TOKA, već samo oni koji ga pospješuju. Tako ulažete u besmrtnost TOKA, dok sami u smrti nestajete“
„Zar ništa ne ostaje od nas?“, pitala si spremno.
Starac se nasmijao, a onda nam pokazao prema mjesečini. Vidjeli smo šišmiša kako leti prema nama, a zatim slijeće na nadgrobnu ploču. Nije nas se plašio. Učinio nam se vrlo drzak.
„To je ono što ostaje od većine živih“, rekao je: „To su ostaci vaših misli i osjećaja“
„Zar postajemo šišmišima?“
„Ne“, nasmijao se starac: „Ono što svojim mislima i osjećajima hranite tokom života su ovakve krvopije. Udružene u legije, nazivate ih Vampirima. Njihovi izaslanici na zemlji su Prosvijetljeni i njihova je uloga održati svijet i čovječanstvo u određenom stanju, da bi se njima osigurala svježa krv“
Nastavlja se....
Post je objavljen 04.07.2008. u 06:55 sati.