Ponoćno kupanje
I kad se budemo igrali,
previše igrali,
za ruku ću te odvesti
na ponoćno kupanje.
Pa ćemo hodati,
suviše hodati
i pučinom se ljubiti neprestano,
i okretati se oko nas do nas,
i prevrtati sve živo u nama,
pa ćemo se zagrljeni skidati
uvijek neprestano.
A kad more zamori,
suviše zamori
i uspori opuštena jedra ribara
reći ću ti u ime zagrljenih valova
" Sireno moja, volim te ".
Ivan Huljev
O mila
O mila,
grančicu masline daj mi
i grlicu
slobodniju od nebeskog jata.
Na zemlji stvorismo
raj
jednak paklu.
Ipak, ne uništi nas mila.
Neka topot
velikog vala
šiba obrise kopna,
on neće potopiti
naše duše
ovdje na rođenoj grudi.
Razjapila se nebesa,
tutnji pučina.
Kao smrt strašna je duši
zamlja tuđina.
Ivan Huljev
Moje more
Ja ne znam što je, al' ga uvijek čujem
i dišem s dahom trava miris hridi
i na njemu svoj život produžujem
tek na njemu mi duša jasno vidi.
Ja ne znam što je, al' u meni struji
kao tiha čežnja za zvijezdama nepoznatim
i krv mi burka kad urla u oluji
iz noćin se njegovih teško vratim.
Ja ne znam što je, al' opija mi snagu
taj ljubavnik jedini što tako divno tepa.
On mogao bi ponijeti mene negdje tamo,
na pučinu, u beskraj, gdje smrt je tako lijepa.
Ivan Huljev
Post je objavljen 03.07.2008. u 22:21 sati.