Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mistagogy

Marketing

Tko smo to mi ?

Tuđinci i pridošlice ili sugrađani svetih i ukućani Božji?

U svagdanjim čitanjima kroz godinu Crkva danas stavlja uz čitanje o apostolu Tomi, kojeg danas častimo, i čitanje iz poslanice Efežanima, retke od 19-21 drugog poglavlja, u kojima nas sveti apostol ohrabruje i i potiče da se ne osjećamo kao tuđinci i pridošlice, nego kao sugrađani svetih i ukućani Božji, nazidani na temelju apostola i proroka, tj. Crkve kojoj je zaglavni kamen Krist Isus u kojemu je sva građevina povezana i koja raste u sveti hram Božji. (Ef 2,19-21)
Pri razmatranju ovog odlomka na pamet mi padaju riječi pape I.Pavla II, koji je znao istaći kako Crkva treba biti 'dom i škola' zajedništva i da se mi laici trebamo osjećati 'kao na svome' bez straha i bojazni, nego kao živi udovi koji svatko prema primljenom daru može doprinijeti zajedničkom dobru. U svojoj pobudnici "Christifideles laici", izdanoj nakon Sinode biskupa 1987. on u njoj jasno ocrtava prava i dužnosti vjernika laika, te ih time snažno potiče da i oni iskorače u Kristov vinograd, te da se osjećaju pozvani direktno od Gospodina, budući je On taj koji ih delegira.
Nažalost iskustvo nam govori da je još uvijek malo onih koji su postali svjesni svog zvanja i poslnja, tj. svog dostojnstva. Budući nema istinske evangelizacije bez principa delegiranja, opravdano je upitati se zašto se u našoj Crkvi na lokalnoj razini tako malo govori o dostojanstvu laika, te nije li prava kočnica kod onih koji gledaju u opasnosti koje nastaju kod njihovog snažnijeg uključenja, te time ostaju na mrtvoj točki, budući taj veći angažman zahtjeva i angažiraniju prisutnost onih koji su zaduženi za rasuđivanje i upravljanje. Papa Benedikt pak kaže kako se prava opasnost nalazi ukoliko samo gledamo u opasnosti, te pri tom ništa ne poduzimamo.
O ovoj temi bi se dalo na dugo i naširoko promišljati i siguran sam da bilo dosta zanimljivih mišljenja, komentara i odgovora, no za sad sam se odlučio tek iznijeti par slika-simbola koje nam donosi Katekizam i govori TKO SMO TO MI.
Vaš dalji doprinos očekujem kroz komentare uz ispriku svima onima koji se na ovom blogu nisu osjećali 'kao kod kuće', budući je Gospodin rekao da je on s nama uvijek kada su dva ili tri sabrana u njegovo ime. On je taj temelj na kome gradimo, a neko uvjetovano pravilo blogerovo.





Buduća crkva Uskrsnuća Kristova u Mostaru


SIMBOLI CRKVE

753 U Svetom pismu nalazimo mnostvo medjusobno povezanih slika i likova, po kojima Objava govori o neiscrpnom otajstvu Crkve. Slike iz Starog zavjeta inacice su jedne temeljne ideje, "Bozjega naroda". U Novom zavjetu sve te slike nalaze novo srediste uslijed toga sto Krist postaje "Glava" toga naroda, koji je prema tome njegovo Tijelo. Oko tog sredista okupljene su slike "uzete iz pastirskog zivota i poljodjelstva, iz graditeljstva, iz obitelji i zaruka".

754m Tako je Crkva ovcinjak kome je Krist jedini i nuzni ulaz. Ona je takodjer stado kome je sam Bog, kako je unaprijed navijestio, pastir; njegove ovce, iako su im na celu ljudski pastiri, stalno vodi na pasu i hrani sâm Krist, Dobri pastir i Poglavica pastira, koji je zivot svoj dao za ovce.

755m Crkva je nasad ili njiva Bozja. Na toj njivi raste starodrevna maslina kojoj su patrijarsi sveti korijen i u kojoj se dogadja i dogadjat ce se pomirenje izmedju Zidova i pogana. Nju je zasadio bozanski vinogradar kao izabrani vinograd. Krist je istinski trs koji daje zivot i plodnost granama, tj. nama koji po Crkvi ostajemo u Njemu i bez Njega ne mozemo nista uciniti.
756m Jos cesce Crkva se takodjer naziva Bozjom gradjevinom. Gospodin se sam usporedio s kamenom koji su odbacili graditelji a koji je postao kamen zaglavni. Na tom su temelju Crkvu sazidali apostoli i od njega ona prima cvrstocu i povezanost. Tu gradjevinu rese razliciti nazivi: kuca Bozja u kojoj stanuje Bozja obitelj, prebivaliste Bozje u Duhu, sator Bozji medju ljudima (Otk 21,3) i, narocito, sveti hram, koji predstavljaju kamena svetista, a predmetom je hvale svetih Otaca i u liturgiji s pravom usporedjivan sa Svetim gradom, novim Jeruzalemom. U njemu se, doista, mi na zemlji kao zivo kamenje ugradjujemo u duhovni hram. Ivan promatra taj sveti grad kako u casu konacne obnove svijeta, silazi s neba, od Boga, opremljen `kao zarucnica nakicena za svoga muza' (Otk 21,1-2).
757m Crkva se jos naziva `nebeskim Jeruzalemom' i `nasom majkom' (Gal 4,26);opi-sana je kao neokaljana zarucnica neokaljanog Jaganjca, koju je Krist `ljubio i sam sebe predao za nju da je posveti' (Ef 5,25-26). Nju je sebi pridruzio neraskidivim savezom i ne prestaje je `hraniti i njegovati' (Ef 5,29).


Post je objavljen 03.07.2008. u 09:32 sati.