Marketing
Tužna balada o črvima u ...
Je, priznajen ... drago mi je điravat. Rekli bi naši stari da mi guzica vidi puta. Ili da jeman črve u guzici. Ča ti ga dođe na isto. I obaša san dosta, barenko ovod okolo. A i ka mali, redovito smo ka cila familija odili okolo na godišnji, najčešće na Bohinj, u sindikalno odmaralište pokojnoga «Jugovinila» ...
I to u ono vrime kad su nan se svi smijali da ča će odit tamo u sindikalno odmaralište ... a kasnije, kad je malo stislo 
od tih najglasnijih nisi moga doć na red ...
Obašli smo skoro cilu bivšu Jugoslaviju, osin Makedonije. Odlaske u Trst, Goriziu i u Austriju ne triba ni napominjat. Ča se bilo sa Bohinja zaletit u Novu Goricu/Goriziu i učinit šoping.
A i Kosovo smo, moran priznat, samo na brzinu priletili.
Moji su, doduše bez mene, jerbo san onda već radija liti, išli priko Knina još i devedesete godine taman pri vengo je zakuvalo, pri vengo su «rodili» prvi balvani ... neću van ni govorit kako je bilo kad su se priko Rijeke vraćali.
I eto tako, ne moreš protiv prirode ... usadilo mi to od malena 
Nije da se bunin, ali samo da predočin činjenice. 
Tako smo i Zakonita i ja điravali, ka momak i cura, dokle se moglo, čak smo i za na medeni vikend bili do Grada, jerbo smo to dobili ka vinčani poklon od moje ekipe,
... a produžili smo i još južnije, sve dokle smo mogli, toliko južno da smo i Prevlaku uspili vidit. I slikat se ... sa Hajdukovon bandiron ... Torcida Prevlaka 
... bilo j lipo dokle se moglo ... dokle nije sve išlo u Honduras, kako je piva oni stari berekin Đole, dokle nije i svaki najobičniji odlazak na kupanje, kako je Pauletić napisa u «Slobodnoj», posta poslovna investicija, zahvaljujući cijenama goriva 
Ali eto ako, bar za sada, ne mogu putovat po svitu, bar more svit doć kod mene 
...
Zahvaljujući blogerima, blogericama, ostalin prijateljima, prijateljicama, poznanicima i poznanicama koji me se sitidu pa pošalju kartolinu ... donoseći dašak biloga svita na ovi moj blog ...
Fala lipa za opipljivi komadić Barcelone, @zuzayok,
ili za djelić Grčke povijesti i kulture, @slatkogrko
a napose fala lipa @beniju za spomen na misto koje je obilježilo hrvatski balun u zadnji malo manje od misec dana. Kad se sitin kako smo se svi bili obukli u kockaste monture, ne bi valjalo da smo za Dan Državnosti igrali sa Panzerima, nikako 
ma isto fala VATRENIMA na ono gušta ča su nan priuštili ...
... još jedan put fala svima koji su poslali kartoline, ka i onima ča će to tek učinit. A ako i mene vrag odnese diko malo dalje od Lipe Naše, budite sigurni da ću ih napisat cili naramak.
Jer, u ovo današnje doba SMSa, Emaila, Skype-a, MSN-a, ICQ-a, MMS-a i ostali razumljivi i nerazumljivi kratica, nima do kartuline, starinske razglednice, posprdno nazvane snail-mail (snail = eng puž), koja pruža ipak onaj osjećaj dodira, povezanosti sa onim ko je posla ili sa onin miston odakle dolazi, ej, ako ja nisan bija u Bad Tasmandorfu (je li se ovako piše) onda bar jeman kartolinu odotamo. Bar nešto :-)
Eto, ja toliko, ovako sideć ispod klime i gledajuć vanka kako cvrči asfalt ... jedva čekan da pade sunce pa da se more izać malo vanka ...
Kako se zove oni uređaj di sa jedne strane ulazi ledena voda, a na drugu izlazi vruća voda?
PROTOČNI BOJLER
... eto, tako se i ja osjećan, ka protočni bojler, samo ulijen u sebe ledenu tekućinu, a iz mene izalazi na sve strane vruća voda, u tekućen ili u goren slučaju i u plinovitom stanju 
Zdravi i veseli bili, i ovu vrućinu priživili ... 
Post je objavljen 03.07.2008. u 17:51 sati.