Nekako me Bog opet "taknuo" i uvjerio da se sve događa s razlogom.
Mada sam to i znala, teško je biti sretan samo zbog tog saznanja.
Znaš kako je i zašto je, ali i dalje plačeš, jer bol postoji.
E pa drago mi je reći da je zasada više nema.
Sve se vratilo na svoje mjesto.
Ali sam svjesna da možda i ne znam što je najbolje za mene.
A ako ne znam, onda znam da će me On ponovno tresnuti po glavi pa ne brinem. Vjerujem. Njemu, Njoj, Tome. Kako god ćete to zvati!
Neka tresne!
Jednog ću dana doći do konačnog rješenja u potpunoj vjeri!
Sada učim. I sretna sam s učenjem. U međuvremenu...imam osmjeh na licu.
Post je objavljen 03.07.2008. u 16:55 sati.