Marketing
Svi su muškarci isti...Ili ipak ne? :-) (obavezno pročitati do kraja)
Evo ljudi, došlo vrijeme da i ja napišem novi post...i to post koji definitivno nije u mom stilu, ali eto...I tako probudim se ja danas u cca 11,20...prekrasno jutro (ili već podne? 
) navijem si lijepo laganu muzikicu, skačem tu sva sretna po kući...i baš mi je lijepo, jučer bila s frendicom u kinu, gledale Seks&grad 
i još sreli ekipu iz osnovne, pa još neke dvije cue iz naše sadašnje školice i tako...i danas sam se probudila baš dobre volje...i tako surfam ja malo po internetu i tako dalje i tako bliže kad ono naletim na jednu stranicu točnije blog od onog dečka za kojeg sam pisala da mi se sviđao još u osnovnoj, ne volim ga više (Hvala Bogu) još od rujna ove godine...i tako gledam ja u box sa strane podatke, datum rođenja, roditelji, frendovi, nick-sve se poklapa, to je ON!!! Ja naravno znatiželjna idem čitat a kad ono...ma ne znam kaj da velim...svi su muškarci isti...sam piju,puše,psuju,bare sve cure odreda,ne znaju pisat blogove...I tak kad sam to čitala mislim si pa jel moguće da je to ista osoba u koju sam se ja zaljubila prije 4 godine? Nije...A možda i je...možda on ni tada nije bio tako savršen kako sam ja mislila, samo ja to nisam vidjela...Sad kužim ono ljubav je slijepa...I onda se pitam zakaj tek sad ja naiđem na taj blog, nakon 4 godine, nakon 4 je*ene godine razbijanja glave, patnje, suza, boli, slomljenih srca, dugih razgovora, oprosta, pisama i blogova...nakon 4 godine samo BUM! Veliko razočaranje...al sve je to dio života...Možda je trebalo proći te 4 godine da budem spremna na tako veliko razočaranje...jer da samo to vidjela prije godinu ili dvije srce bi mi puknulo, a ovako...Ovako sam samo slegnula ramenima i zakljuučila da je isti kao i većina dečkiju...Al cure sam da vam kažem: NE, NISU SVI MUŠKARCI (DEČKI) ISTI
. Postoji i ona grupica (jest da je to postotak čiji broj stane u prste jedne ruke) koji su dobri, pažljivi, marljivi, koji nas vole, paze i maze, koji ne puše,piju,drogiraju se (bar pred nama 
. I ne, nisam, nisam izgubila VJERU U LJUBAV, nikad i neću jer ljubav je nešto SVETO, nešto VEĆE i SNAŽNIJE od muškaraca koji misle samo na jedno...Ljubav je osjećaj, stanje, trenutak, vječnost...Ljubav je nešto dragocjeno, nešto što se ne kupuje ni plaća, to je nešto što se osjeća...A tako plemenit osjećaj osim drugima u prvom redu moramo darovati i sebi, a to je ono što najčešće zaboravljamo. U vezi uvijek mislimo na onog drugog (znam iz vlastitog iskustva, Ivan no hard feelings 
, radimo kompromise, žrtvujemo se i time zaboravljamo na svoje vlastite osjećaje, na soje vlastito JA. Bojimo se da ćemo biti egoistični ako mislimo samo na sebe, ali s vremena na vrijeme i to dobro dođe. Ali da ne duljim, nadam se da vas nije jako razočarao ovaj moj današnji post. I btw-sve je ok s Ivanom, još smo skupa i nadam se da mi neće zamjeriti ovaj post. Jer on nije jedan od onih muškaraca ...i ne, nisam sigurna u to, jednostavno znam...
Jer kada vam netko počinje nedostajati i prije nego je otišao i kada vam on iskreno kaže da ste vi ona prava onda znate da je to LJUBAV
. I zahvalna sam, zahvalna sam Bogu što mi je poslao Ivana, mog anđela čuvara, koji me nije pustio da odustanem od ljubavi i dotaknem dno, koji me nije pustio da prestanem vjerovati da postoje dobri dečki, koji mi nije dopustio da me obuzme onaj osjećaj ogorčenosti i mržnje, koji me voli ovakvu kakav jesam, a zna i on da nisam savršena 
A znam i ja, da nije ni on, ali toliko mi je puta pokazao da je toliko bolji od drugih da mislim da ću početi vjerovati da je savršen ili barem skoro savršen 
. I ljudi samo da vam kažem, pogotovo sad ovo vrijedi za cure: nemojte bit ogorčene zbog dečkiju. Ja mislim da se sve u životu događa s razlogom...I vjerujem da svaka od nas ima svog anđela čuvara, svoju bolju polovicu koja čeka negdje daleko...možda ga/ju odmah ne prepoznate, ali vaše srce hoće...kao što je i moje prepoznalo Ivana...i zato mu i oprostim ako ponekad zabrlja stvar pa zakasni 10-tak minuta ili me zaboravi nazvati pa se brinem ko luda....jer znam, zapravo ne znam, ali osjećam da je on ONAJ PRAVI...i da, možda je to malo nadobudno tvrditi pošto ja imam tek 17 godina (on 18), ali vjerujte mi za ljubav nikad nije prerano...niti prekasno :-) Big kiss svima, budite mi uvijek bezbrižni, veseli i naravno zaljubljeni
P.S.-i ak mi netko može objasnit kak se stavljaju ovi linkići od drugih blogova sa strane? (htjela bi ubacit par ljudi koje redovito čitam)
Post je objavljen 03.07.2008. u 16:07 sati.