Oče moj, ja znam gdje si,
Tod si samnom, al' i na nebesi.
Dok orem zemlju tvoju crnu,
Il' odam bos po trnju.
Sveto je ime tvoje!
Kad neznam kako platiti dug,
Jer nitko neće kupit moj trud,
Kad crkne mi vridan konj,
I kad džabe proljevam znoj.
Budi volja tvoja!
Kad mi zbog suše ne rodi rod,
A repa dobije slabi bod,
Kad dica traže i ruva i kruva,
A ambarom se praznim širi duva.
Daj mi, Bože, svagdanjeg kruva!
Kad bravce moram zbog bolje priklat,
Kad sm rđav i moram vikat.
Kad srce oće, a rakija loša
I kad ženu privarim za par groša.
Ti oprosti duge moje!
Kad zima dođe, a ogriv skup,
I kad se tuđoj snaši zavučem pod skut,
I dok se kerim vesel i pijan,
Iako sam mastan i neobrijan.
Ti oprosti duge moje!
A kad mi svadba od kuće pođe,
Kad sin mi iz crkve sa snajom dođe,
Kad mi unuci po avliji pužu,
kad kidaju sve i najljepšu ružu.
Dođi kraljevstvo Tvoje!
Kad s kolima kroz šumu prolazim sam,
I vidim rast dobar koji baš tribam,
Kad komšiji odorem dvi, tri brazde,
Ma ne triba njima, oni su gazde.
Ne uvedi me u napast!
Kad se napijem, a žena svađu traži,
Il' kad ju uvatim u laži,
Kad vidim šta političari s nama rade,
Svi jako bogati, a niko ne krade.
Ne uvedi me u napast i izbavi me od zla!
Kad pridajem žito, a kažu vlažno,
Kad krše ugovor, a kažu ni važno,
Kad me s porezom ćeraju da kleknem,
Kad goropadan lajem i svašta reknem!
Ne uvedi me u napast i izbavi me od zla!
Ta znaš ti, Bože, kog si stvorio,
Znaš da sam samo čojk, a šta bi bio?
Al njekad se dičim, volim inatit,
A moram i zgrišit al' i zapamtit.
Al' prikrstim se uvik kad idem leć,
Idem i u crkvu kad mogu već,
I prid crkvom uvik kapu skidam,
Svake se godine jedanput ispovidam.
Sjetim se ja tebe, Bože, često,
Ne baš kad sve ide, al kad je teško,
Kad puno radim, orem i valjam,
I kad kojekake sanjke sanjam.
Ta znaš ti, Bože, kog si stvorio,
Znaš da sam slab, al' jak bit bi tio,
Ma ja sam od krvi i mesa, a ne kamen,
A ti si dobar, oprosti mi...
Amen!
Post je objavljen 03.07.2008. u 14:28 sati.