....ZaŠto se to moralo dogodit?....pitamo se svi....IZ DANA U DAN...postaje sve neizdržljivije....mi ne živimo...mi preživljavamo....
ne shvaćamo....kad bi nam bar neko mogao objasnit....zašto te više nema među nama....zašto si tako brzo morao otići s ovoga svijeta....
a bio si tako mlad....
...Nas je strah....mi se užasno bojimo....mi smo šokirani...mi ne vjerujemo....da se tako nešto dogodilo.....ne želimo vjerovati.....
...da ostajemo sami....u tuzi....u samoći...u tišini.....u mraku....u polutami.....
.......nikad te nećemo zaboraviti....prijatelju naš dragi....zauvijek ćeš živjeti u našim srcima....i našim sjećanjima....jer drage uspomene NIKAD ne umiru....
.................nikad i neće............nećemo to dopustit.....ne želimo....ne možemo....
previše je teško.....previše bolno........
toliko pitanja ostaje u zraku......toliko upitnika....toliko zašto...??????
zašto baš ti.....zašto si nas morao napustiti..........mi neznamo.......
ali život je okrutan....i kratak....sad tek shvaćamo......koliko kratak on ustvari jest................
......Zbogom pomorcu....zbogom naša luko....naša svijetlost.....naša nada....i mirno ti more bilo.........4ever in our hearts u will be.......so long my friend....my sea........R.I.P......we willl never forget u.....our dear friend.........our sun...our hope...our sea..........
Post je objavljen 03.07.2008. u 12:55 sati.