Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/putkasvjetlu

Marketing

Živjeti...

Image and video hosting by TinyPic
Evo ljeta. Pravog, vrućeg. Svi pričaju o odmoru. Osim mene. Meni se i ovo ljeto u odnosu na zimu ništa neće promjeniti. Gledam roditelje s jednim djetetom. Mobilni, oduševljeni svojim jedincem, dijete raste, oni sve slobodniji.
Ništa manje sretni nego ja sa svoje troje. Na trenutak, sasvim glupo, promislim, od ovih troje...koji je taj jedan koji bi ih mogao sve zamijeniti... tko bi mogao biti Moje Dijete jedno, jedino...što svatko od njih ima bez čega više ne bih mogla?
Moj Najstariji? Prvi, onako kompliciran, jedva sam se navikla i sad kad smo počeli funkcionirati, da nisam u životu dobila ono što me na dane najviše živcira...Oćeš me pokriti? Nemoj zaspati prije mene. Donesi mi čašu vode? Poljubi me kad kreneš spavati...i tako već 10 godina...koliko bi bila nesretna da to nemam. I proći će, znam, jednom ću čekati danima da mi se javi, a strahovat ću kao sada.
Da, recimo, nisam blagoslovljena Srednjim...onim predivnim plavim očima u kojima kako raste sve više iskri plavo more vragolija. Koliko sam samo čekala da od šutljivog dječaka izraste netko tko samo čeka moje šale i valja se po podu od smjeha držeći se za trbuh, pa me tjera da valjam još više... Ono srednje dijete, skriveno iza razmaženosti prvog i oduševljenja najmanjim, presretno i zahvalno za svaki poljubac i zagrljaj koji uspije ukrasti...Gledam mu u očima odraslog dječaka, koji ponekad izviri i čekam vrijeme kad će povremeno svraćati, a ja strahujem da je u toj sredini u kojoj se našao ponekad ima osjećaj zakinutosti.
Ili moja beskrajna radost, ona Malena, zloćica, zavodnica, lomiteljica srca, mirisnica...da li bih znala kolika je razlika imati djevojčicu, da nije došla iza dva brata, da li bi bila tako borbena i opasna da nije s njima...

Pišući ovako izgubila sam nit što sam htjela reći s početka posta, napunilo mi se srce ljubavi bez obzira što ću, vjerujem, već popodne podivljati kad Malena bude htjela spavati...Najstariji gledati "Prosjake i sinove", A Srednji dovede najboljeg prijatelja na igru...Bilo bi lijepo da sam mogla biti "pametna", "planirati", ali nisam, zato sam dobila ovoliku količinu ljubavi i brige i tuga i žalosti, sve ono što znači ŽIVJETI
.


Post je objavljen 03.07.2008. u 10:25 sati.