
Smistili se u Geroni u hotel sa 4 zvizdice.
Pod taracin, bez tapeta, gvozdena postelja, u banj jedva mrva sapuna i mali šugaman, nema fena, nema televizije.
Četri zvizdice, alo ?
E, u njih se kategorizacija radi prema miljun stvari, ne prema komforu sobe, igra pozicija hotela, kvaliteta kuvanja, ljubaznost osoblja...
Odma krenili za Lloret, a neš ti mista, ka da rastegneš Vodice, samo su Vodice lipše.
Hoteli su privatni, u prvon nas dočeka gazda, mali sendviči s kozicama i sangria, sve puno lipo.
Uspila zapisat 2-3 riči u notes da posli mogu ocijenit.
U drugon hotelu slično, dočekala nas prava gozbica.
Tu san shvatila da moran pogledat ko vridno piše, ne isplati mi se gubit vrime, bolje prepisat 
Posli petog hotela bilo mi je svejedno di me vodaju, a ne znan ni danas jesan li taj dan bila u 7 il 8 
Ručali paelju, onda siesta ka fjaka, do večeri sve zamre.
Noću smo šetali uličicama punin konoba, na bačvama isprid vrata konobar kredon piše i briše račune, povirili u 2-3 disca, mucaju hrvatski, naučili od maturanata.
Svugdi je bilo jeftino a gomila love isparila, pametni Španjolci znaju kako se turistima vadi lova iz džepa 
Sutra ponovili dan, kasno uvečer letili za Barcelonu.
Odma išli vanka, sve puno svita, cvića, svitla, flamenca, kastanjeta...
Od nas 40 nije išlo leći 30, nema se kad 
To onih istih 30 šta su zadužili vridne da pišu na indigo i pridaju zapise zadnji dan puta.
Nije nama bilo lako, jedva bi ugrabili 10 minuta za tuš da nas razbudi i ajmo dalje.
Guštali smo u duhu, povijesti, sadašnjosti predivne Barcelone.
Sagrada Familia još se gradi.
Kupila kastanjete, tamo ih skoro istrošila, i pjat s rukon nacrtanin pivcon, do kuće se razbija, zalipila ga, nema teorije da ga bacin.
Oni joj pivaju.
Post je objavljen 04.07.2008. u 13:05 sati.