a The nema samo dojam, on je uvjeren da jesam. vještica, jel.
dogodilo mi se par puta.. da nešto sanjam.. pa se to kasnije ostvari..
ja osobno mislim da je to čista slučajnost..
a ako i nije, svakako ne mislim da sam vidovita ili tako nešto..
međutim..
događalo se i da pomislim na neku osobu koje se nisam sjetila dugo.. mjesecima.. ili godinama..
pa onda iskopam broj od nekud i uputim poruku.. ili nazovem..
čisto da pitam kak je.. jel sve ok.. i to..
i ispostavi se da je ta osoba u sto sranja.. umro netko blizak.. ostavila ga cura.. i slično..
a moj poziv je došao ko naručen da se mogu nekome izjadati ili samo da znaju da netko misli na njih..
nakon takvih slučajeva..
i dalje ne mislim da sam vidovita..
ali da je čudno.. jest.
već sam pisala o svojim snovima..
kad je bio neki posebno životan.. toliko da me pratila jeza ili blicale scene pred očima još par dana..
stvar je u tome da ja jako živo sanjam.
do najsitnijih detalja.. i osjećaji iz sna mi se prenesu i kad se probudim..
što je super kad sanjate npr. seks..
ali kad sanjate neku grozu... not so much..
noćas sam sanjala sljedeće:
ostanem zarobljena u liftu.
postoji mogućnost da me neće moći izvući. zadnja dva poziva, prije nego što (možda) umrem.
zovem starog i kažem mu sve što mu nisam nikad rekla.
da je loš otac.
da sam se trudila pokazati mu da od njega želim samo malo ljubavi i interesa.
da mi nikad nije pružio niti mrvicu ničega ljudskog, a kamoli roditeljskog.
svaku uvredu koju je rekao meni, sestrama.. mu vratim u facu.
zovem konjinu.
kažem mu da sam zaglavljena.
da možda neću preživjeti i da ne bih htjela umrijeti, a da mu ne kažem da ga još volim.
da ga nikad nisam htjela namjerno povrijediti.
da su sve stvari koje je mislio o meni bile laži.
da je naš odnos bio jedina veza na kojoj sam radila.
da sam htjela da ima dobro mišljenje o meni i da sam se trudila biti bolja za njega.
budim se u znoju..
pa sad vi meni recite..
budući radim na 10. katu..
da idem stepenicama danas??
Post je objavljen 03.11.2008. u 11:28 sati.