Izabrani - tako su zvali svoje žrtve.
Njima u Podzemlju izabrani, a na površini zemlje među svojim obiteljima – nestali.
Tok zločina teče ovako: Plaćenici dovode Izabrane Sužnjima, Sužnji ih isporučuju Prosvijetljenima, a oni su opet podređeni Vampirima, koji su našem oku nevidljivi. To je ukratko vampirska hijerarhija. Njihov cilj je - održati je. Održati je ljudskom krvlju: s jedne strane krvlju masa (kroz snažnu emisiju njihovih osjećajnih reakcija), a s druge izravnim vampirizmom nad Izabranima. Kasnije smo saznali koja je razlika.
Ustanovili smo da Plaćenici svakako moraju biti proglašeni mrtvima
Vremenom smo saznali da je nekima (uistinu izuzetno rijetkima) pošlo za rukom pobjeći. To je bilo u ona davna vremena kad su tehnička dostignuća bila daleko ispod današnje razine (inače je razina tehnike u Podzemlju uvijek za nekoliko godina ispred one na površini).
I što se dogodilo kad su se te osobe, odavno proglašene mrtvima, našle oči u oči sa svojim preživjelim rođacima? Nisu li tako nastale one čuvene priče o susretu živih s mrtvima? Gdje su ti mrtvi živima navodno ispričali istinu o nekim stvarima. U koje su neki povjerovali, dok ih je većina ismijala.
I tko je tim pričama bio spreman povjerovati? Posebno nakon što su isti oživjeli mrtvi nestali iznenada kako su se i pojavili (jer su ih Sužnji nakon bijega morali ubiti). Zar mase neupućenih neće izvrgnuti ruglu i luđacima proglasiti one koji tvrde da su vidjeli svoje mrtve rođake i čuli od njih stvari koje nitko ne može potvrditi?
Naša je situacija jednostavno teška. Ne možemo učiniti ništa. Naš život postaje stvarnost podalje od one kakvu smo znali. Pretvara se u noćnu moru u kojoj i sami postajemo – zločinci. Ne govorim samo o Plaćenicima. Mi smo samo zrcalo općenite ljudske bijede. Naposljetku dolazimo do zaključka: svi su ljudi plaćenici Vampira i njihove hijerarhije na zemlji. Naposljetku, taj crnomagijski mehanizam ne bi mogao ni postojati, da nije onih koji ga svojim neznanjem neprestano hrane – ljudi.
Ti i ja smo u Podzemlju prošli kroz dugo razdoblje pripreme.
Nakon nekog vremena osjećaji potpuno otupe. Što se zbiva na površini, prestaje nam biti važno. Počinjemo se osjećati kao automati. Ljudi su kao spužve, da, saznali smo to. Vrlo lako upijaju, što će reći da se brzo prilagođavaju. U Podzemlju proces prilagodbe teče još brže, jer nam u hranu stavljaju sastojke od kojih postajemo bezosjećajni.
Nakon svega nekoliko mjeseci tuga i bol iščezli su u našem zajedničkom ležaju, koji smo sačinili od ona dva, koja su najprije bila odvojena. I pokraj sve boli i tuposti čula u ovako beznadnoj situaciji, strasti su nas ponijele.
I dok smo se liječili dodirima i kušali si usne, nije nas više bilo briga vide li nas: oni su nam ionako rekli da ćemo ubrzo postati ljubavnici. Kasnije smo saznali da se boli lakše liječe udvoje. I ovu psihologiju oni su vrlo dobro poznavali. I ničim je forsirajući, pustili da se osjećaji među nama sami od sebe razviju. Tako su nas lakše mogli nadzirati. Sve za što je čovjek osjećajno vezan sredstvo je njegova vezivanja.
Što se tiče naše obuke, prvih godinu dana posebno smo tretirani, najviše putem podzemnog interneta. Posao na koji smo pristali je, promotreno s moralnog stanovišta, odvratan: postavljamo stupice i čekamo da se pojave izabranici s popisa. Pritom ne smijemo imati milosti: oni ili mi. Imaju nas u šaci, da, imaju nas! Čista manipulacija onim najplemenitijim što čovjek ima za dati.
Ovdje bi nam netko postavio pitanje: čemu tolika obuka oko tako jednostavne stvari kao što je: udariti čovjeka, onesvijestiti ga, utrpati u vreću i isporučiti ga. Ali u školi Podzemlja posebno smo obučeni za tehnike kako ošamutiti čovjeka. Oni žele svoje žrtve žive. Njih ne zanimaju leševi. Isto tako ne žele da stres žrtve bude veći od dozvoljenog. Ovdje se miješaju anatomija i psihologija strogo strukturirani i primjenjivi za svaku osobu posebno. A svaka se u njihovim laboratorijima i dvoranama prati dvadeset i četiri sata dnevno. Na osnovu toga oni točno znaju svaku bolnu točku čovjeka. Kao i kako s određenom osobom treba postupiti.
Vješto raspoznaju razliku između svježe krvi koja aktivno kola žilama (posebno onu pod pritiskom adrenalina koja proizvodi najhranjivije fluide) i one koja beživotno čami u mrtvim žilama, kao prljave vode u močvari. Razlika je otprilike kao između starog i svježeg mesa; samim mirisom može se osjetiti razlika. Tako i oni kvalitativno raspoznaju krv. I ne žele svaku.
Stoga nas uče kako da neutraliziramo čovjeka, a da on ostane živ i da njegov sustav ne bude općenito previše narušen. Zbog kasnije proizvodnje adrenalina u krvi važno je da žrtva prilikom hvatanja doživi što manje stresa. To znači: treba postupiti brzo i radikalno.
Ne, to nije nimalo lako. Obuka za Plaćenike traje gotovo godinu dana. Proučavanje anatomije, iznošenje našoj Znanosti potpuno nepoznatih (čak i neprihvatljivih) činjenica dali su nam do znanja samo jedno: vampirska je rasa nad čovjekom superiorna u svakom pogledu. Na obrazovanju Plaćenika puno se radi. Naposljetku smo shvatili da to obrazovanje u stvari znači – pranje mozga raznim metodama, baš kao i ono na površini zemlje. Koliko god je ono što smo saznali bilo blistavo, toliko je u nama postupno gušilo ljubav prema čovječanstvu. Kao da nas je netko postupno ispirao od onoga što nas je vezalo za onaj svijet gore.
Saznali smo da žrtve nikada nisu slučajan odabir. Kao što im samo ime kaže, oni su zaista – Izabrani. Dokazali su nam to dokumentima iz godine kad smo ti i ja rođeni: čim dođemo na ovaj svijet oni naše podatke smjesta upisuju u svoju knjigu i točno znaju u kojoj će nas dobi uzeti. Razdoblje od rađanja pa do trenutka samog žrtvovanja pojedinca s ironijom nazivaju razdobljem sazrijevanja krvi za žrtvu. Kao što čovjek tretira stoku za klanje, tako i vampirska rasa tretira nas. Isto tako znaju koga će odvojiti i prisiliti na suradnju, a tko će im poslužiti kao žrtva.
Prosvijetljeni dobro poznaju svaku i najmanju točku na ljudskom tijelu. Znaju kako pripremiti žrtvu za ritual. Tijekom tog obreda, koji će zahvaljujući našem metafizičkom Učitelju (s kojim smo na transcendentan način prošli kroz sve tajne dvorane iza čvrsto zatvorenih vrata) biti opisan malo kasnije, oni nastoje probuditi što veći strah kod svoje žrtve. Koriste se metode slične onima u priči «Bunar i klatno» E. A. Poea. Spoznali su da je ljudska krv zapjenjena strahom znatno gušća. Da se tako uvećava njen obujam, odnosno: što je žrtva obuhvažena većim strahom, u njenim žilama slijeva se veća količina krvi daleko bolje kakvoće. Količina glukoze i lipida u krvi u takvom stanju raste. Također se oslobađa povećana količina hormona. Čovjek sam zna o čemu je riječ, jer je meso životinje koja se kolje na živo ukusnije od one koja se recimo ubija vatrenim oružjem.
Metode Vampira su vrlo inteligentne i većini toliko neshvatljive, da ih nikad neće moći racionalno prihvatiti, jer im se one čine upravo nevjerojatne. Oni su usadili u čovjeka krutu racionalnu svijest koja oko sebe može promotriti jedino iluziju, tako da je sve van nje čovjeku nepoznato. A ono što je nepoznato biva mu – glupo. Ovo je tajna zašto su ljudi oduvijek progonili one koji su nastojali iznijeti istinu o njihovu zarobljeništvu. Kada vas netko uvjerava da postoji nešto čega vi niste svjesni, jasno je da tog čovjeka smatrate budalom. Upravo ovo je najjače oružje u rukama Vampira. Sredstvo koje najčešće i u obilju koriste. Njihov zmijski jezik sikće: Otkrijte im istinu, da možemo uživati kako će vas razapeti ili rastrgati.
Jednom smo ti i ja o tome razgovarali i došli upravo do tog zaključka. Pitala si me:
«Zašto onda neki ljudi vjeruju u te stvari, a ne mogu ih dokazati?»
«To je zato», odgovorio sam, «jer postoje ljudi koji u sebi nose pra-sjećanje na ona vremena kad su imali sposobnost unutarnjeg viđenja stvari i koji na osnovu toga duboko slute da je naša stvarnost, kao i sve što nam inače serviraju, samo prozirna perfidna laž. Oni to ZNAJU, jednostavno znaju. Oni ZNAJU zato, jer vide ono što drugi ne vide»
Da, draga, vampirska hijerarhija šalje ljude jedne na druge, i dok se različitim idealima manipulirani slijepci međusobno tamane, njihova krv, bilo da su u statusu žrtve ili zločinaca, postaje dovoljno gusta za stvaranje adrenalina visokog stupnja, a to je kakvoća krvi kakvu vampiri najviše cijene. Oni je sišu na eteričnoj razini, tamo gdje sama krvna reakcija proizvodi određene elektromanetske impulse. To je UZROK. Onaj koji je čovjeku potpuno nepoznat. I kao takav potpuno apstraktan.
Nastavlja se…
Post je objavljen 02.07.2008. u 16:40 sati.