I što smo drugo ti i ja mogli izabrati?
U pitanju nije toliko bila naša sigurnost, već prije ona naših bližnjih, s kojima ionako više nikada nećemo stupiti u dodir.
Njihove aluzije bile su nedvosmislene, jasne.
Tko ne bi sažalijevao sebe, što se obično smatra hrabrošću, morao bi se sažaliti nad onima koji ostaju. Gore, gore, na površini zemlje. Jer budućnost Plaćenika svedena je samo na jedno: na boravak duboko pod zemljom. I na kontrolirani hod po zemlji samo s jednim ciljem: osigurati svježu krv takozvanim prosvijetljenima.
Od tog trenutka naš će život izgledati tako.
Rekli su nam da se s time pomirimo.
Ti i ja smjesta smo znali da se iza onih ogromnih bijelih vrata, duboko pod zemljom, odvijaju čudne stvari koje ljudski um teško može dokučiti.
Jesmo li to oteti od neke sekte? Od izolirane sljedbe luđaka koji su pobjegli pod zemlju, da bi pred svijetom sakrili svoje ludilo? Ili je riječ o nečem mnogo ozbiljnijem!?
To je ono o čemu smo sljedećih dana puno razmišljali. I imali smo vremena, jer danima nakon što smo pristali na suradnju boravili smo u jednoj od soba u Podzemlju.
Danima nitko s nama nije razgovarao. Kad bi nam donosili hranu, ostavili bi je pred vratima, pokucali i otišli. A onda bi nas ponovo zaključali. Kao da su željeli da u glavi sačinimo sažetak svega. Kasnije smo saznali da su nas čitavo vrijeme pomno pratili, iako nigdje nismo zamijetili nikakvu kameru, a ujedno saznali i način kako to čine. Svaka naša misao stvarala je elektromagnetsku vibraciju koja se na zaslonima njihovih računala automatski pretvarala u ispis. Hvataljke tih impulsa našeg mozga nalazile su se posvuda oko nas, ali ni one nisu bile vidljive oku, jer se sve odvijalo na elektromagnetskoj razini, u obliku nevidljivih valova koji su stvarali poremećaje u jednom elektromagnetskom polju, unaprijed podešenmom na određenoj frekvenciji. I taj poremećaj uzrokovan našim mislima njihovi su senzori s lakoćom pratili.
S jedne strane prostorije nalazio se tvoj ležaj, s druge moj.
Imali smo potpuni komfor: video, glazbu i računalo, čak i pristup na internet, ali strogo ograničen. Stekli smo dojam da stranice koje smijemo posjećivati pripadaju nekom izoliranom svijetu o kojemu onaj gore, na površini zemlje, ništa ne zna.
Tada smo zaključili da nismo žrtve izoliranih kriminalaca i luđaka, već da uz onaj nama poznati svijet ovdje, duboko ispod zemlje, postoji još jedan paralelni svijet koji je s gornjim povezan utoliko, što se odozdo njime upravlja. Tko i što su ona poznata lica na površini zemlje; tko i što oni koji na površini upravljaju strukturama vanjskog svijeta, a koje obično optužujemo za nesposobnost i pogrešne odluke? Samo marionete. Uz neopisiv užas saznali smo i čije. Da čitavom igrom upravljaju doslovce Vampiri. I da se vladavina Vampira nad ljudskim rodom zbiva preko krvi. Krv svakog pojedinca ključ je rješenja ove tiranije koja se u svakom trenutku, van ljudske svijesti i pažnje, događa.
Tih dana, u iščekivanju nepoznatoga, nije mi preostalo drugo već da te tješim. Tebi je zasigurno bilo teže nego meni, ostavila si gore obitelj.
Sužnji Velikih majstora bili su odrješiti i vrlo jasni: rekli su nam da od sada nadalje zaboravimo na naše privatne živote. Da smo službeno proglašeni mrtvima. Kao dokaz pokazali nam novine. Tamo je stajalo da si ti izvršila samoubojstvo zbog brakolomstva. U tvoje ime napisali oproštajno pismo (pokazali su ti ga; rukopis je bio potpuno isti kao tvoj, a čak i stil obraćanja nije se mnogo razlikovao od tvog). Ali u njemu naveli su činjenice koje su tebi samoj bile nepoznate. Ti si se ubila jer te muž varao s prijateljicom. Tvoj slučaj našao se u nekoliko tjednika koji se bave analizama ljudskih tragedija. Tvoje očajanje u trenucima dok si listala stranice sa svojim slučajem nije moguće opisati. Da me nije bilo uz tebe tada, vjerojatno ne bi dugo izdržala; umrla bi od tuge, jada i nemoći.
Mislila si da je riječ o šali, proglasila ih prokletnicima, prljavim lažovima i jako se živcirala, ali na kraju su te uvjerili da je to istina: da, muž te zaista varao s najboljom prijateljicom. Posjedovali su o tome čak i video-zapis koji su ti kao dokaz prikazali na velikom platnu. Podsjetili te na točan trenutak kad je snimka napravljena. Ne, nije bilo nikakve sumnje, snimka zaista nije bila montirana. Da nisi izabrana za žrtvu, odnosno – kakve li ironije - za suradnju, možda nikad ne bi ni doznala s kim te partner vara.
Ali zato su tu oni. Koji sve o svakome znaju. Zaključili smo da prate sve i znaju doslovno sve. Na koji način, to smo doznali tek kasnije.
Da, bila si im potrebna. Kao i ja. Kojega je navodno pregazio vlak. Rodbini su na uvid, kao dokaz, predali leš jednoga od onih koje inače žrtvuju. Taj mi je fizički bio vrlo sličan no svejedno, u onakvom stanju potpuno neprepoznatljiv. Unaprijed su sve predvidjeli. Stekao bi se zaključak da su i našu fizičku sličnost genetski podesili. Njega su iz grmlja već satima mrtva bacili pod vlak. Razlog mog samoubojstva su izmislili. Ali koliko god izmišljen bio, dao se povezati s nekim segmentima u mom životu na temelju koji su ispleli čitavu priču koja je navodno poslužila kao dobar razlog za suicid.
Naše gnušanje teško je bilo zaustaviti i bili smo radije spremni umrijeti iza onih vrata. Vjerojatno bi tako i završilo, da nisu zaprijetili kako će ti ubiti dijete. To te smjesta pokolebalo. Znajući da se ne šale, pristala si na suradnju. A onda ni meni ništa drugo nije preostalo. Kad su vidjeli da smo se predomislili, rekli su nam da smo učinili dobro djelo, jer se navodno više ne odupiremo prirodnim zakonima (!?). Da smo ti i ja suđeni jedno drugom, unaprijed predodređeni. Da je tako zapisano u našoj vitalnoj matrici, u genetskom kodu naše DNK. Da oni kompjuterski mogu analizirati DNK svakog čovjeka i u skladu s tim ugađati budućnost. To ugađanje budućnosti u stvari znači manipuliranje prirodnim tokovima. Ubacivanje u svačiju životnu putanju i prilagođavanje tuđih tokova vlastitima. Drugim riječima, to što su oni radili bilo je podešavanje tuđih sudbinskih matrica stvarnosti kakvu su se oni potrudili stvoriti. I zahvaljujući slabosti ljudskog roda uspjeli je sačiniti i u okviru nje nas podjarmiti. Naša robija naš je prešutni pristanak.
Zahtijevali su od nas potpis vlastitom krvlju na papiru. Potpisivanje tog sporazuma činilo se kao dio rituala. Ozračje je bilo svečano, čak uzvišeno. Preuzvišeno s obzirom na činjenicu da smo ti i ja, iza maske navodno Prosvijetljenih, vidjeli pomračene umove. Nakon nekog vremena čovjek jednostavno i sam malo skrene s uma i prilagodi se novonastalim okolnostima. Tako smo i mi stvarnost u kojoj smo živjeli s luđacima prihvatili kao neizbježnu nužnost protiv koje se nema smisla boriti.
«Na vama je da radite za nas», poručili su nam: «Imat ćete sve ovdje, živjet ćete mirno i bezbrižno i nitko vas neće dirati»
Sve…samo pod jednim uvjetom: da radimo za njih. Odnosno obavljamo jedan od najprljavijih poslova u Podzemlju: dobavljamo im Izabrane.
Nastavlja se…
Post je objavljen 02.07.2008. u 16:39 sati.