Marketing
Jebiga
Jedini moj, gdje si čitav moj život kad se u krevetu grčim od bola i nemam snage ni ubijati komarce dok me živu izjedaju, dok mi piju već napola ustajalu krv.. Jedini moj, gdje si čitav moj život kad mi noćima mjesec obasjava vrele suze; teško je potiho suziti, a ne plakati. Jedini moj.. Jedini-samo to za mene sada i jesi, bezizlazno.. Bolno, kao u nekom od krugova Danteovog pakla, sam ovisna o tebi, kao tek novorođeno neželjeno mače bačeno u susjedstvo, prepušteno milosti i nemilosti preokrutnog života za tako malene okice i tek svježe otkucaje srca pretihe za žustrinu svega; nada se dobroj duši i svjetlosti da ga spasi, da mu podari pažnju i brine se za njega..... A moj, jesi li? Gdje si? Nema te..
Nekad nevino djevojče, vesela i naivna, dobra i putena, iskrena osmjeha, sad samo uglasli vulkan sa zabrinutim izrazom lica i borama na čelu jer neksko lakše je kad se čelo namršti... Već slijepa i gluha postala sam i sunčeve zrake osušile su živicu naraslu oko moje duše... I sad kao u pustinji, pušu hladni vjetrovi i sklupčano tijelo nema snage da se bori, već umire.. Jedini moj, gdje si?
Jedini moj, misliš li na mene vjekovima kao što ja mislim na tebe? Ili tvoja barka nema mjesta za mene kad ploviš morem isključivo svojih probema? Ili se tvojem moru više ne sviđa nekad tvoja sirena... A i ljuske njene prekrute postale da bih osjetile dodir ako samo žude za njim...; ne usude se ni nadati više da se ne opeku na santu leda i tako vrate u stvarnost gdje sirene mlade umiru u tmurnim dubinama mora i napuštenim spiljama..
Jedini moj, gdje si kad tek propupala ruža biva suočena sa vrelinom sunca i pokorava mu se jer nema tvoje ruke da ju zaštiti? A ti ne znaš da njeno postojanje preslabo je da bi se nosilo s gorčinom i da tu je samo da bi voljelo, voljelo tebe izna svega, a kao nekad i od prevelike zalihe vode, sad od suviška nepružene ljubavi trune iz korjena, umire i polako nestaje.....
Jedini moj, gdje si kad te najviše trebam? Kao žito zaleđeno u ledu zapela sam.. Jel' da si vrtim tvoj ''jebiga'' odgovor u glavi pa da brže istrunem do kraja ili da se nadam i razočaram pa da me patnja polako dokrajči?............
Romana
Post je objavljen 02.07.2008. u 15:18 sati.