Nalazimo se duboko pod zemljom, u devetom krugu devetog kruga Pakla.
Iz Podzemlja više ne možemo van: ti i ja njihovi smo Plaćenici.
Kupili su nas jeftino, ali se ne smijemo žaliti, jer smo sami tako izabrali.
Na ovu smo odluku bili prisiljeni jer bi nas inače žrtvovali na svojim oltarima, kao što žrtvuju sve Nestale. To su oni koje svijet u svojoj masovnoj hipnozi traži, ali ih nikada neće pronaći.
I zato kad kažem da su nas kupili jeftino, možda griješim: ako smo već izgubili život kakav smo do tada imali, glava nam je ipak ostala na svom mjestu.
Kako su nam uopće i zašto progledali kroz prste, toga dana to nismo uspjeli doznati.
Kako se u Podzemlju tajne strogo čuvaju, tako čovjeku ne preostaje drugo nego da sam zaključi neke stvari i kasnije ih potvrdi. Tako smo vremenom uspjeli dokučiti da nas je vrlo malen broj i da nas u tim krugovima zovu - Plaćenici. Da se po mnogočemu, strukturno ali i genetski, razlikujemo od njih, koji sebe s ponosom nazivaju Prosvijetljenima.
U hijerarhiji koja čini Podzemlje jasno je da smo mi, Plaćenici, na samom dnu, iako stupanj iznad Izabranih koje ovdje žrtvuju. Da nam život čitavo vrijeme visi o koncu. Što će biti s nama kad im više nećemo trebati, možemo samo nagađati, jer se oni o tome ne izjašnjavaju. Sudbina Izabranih nije nam poznata; dozvoljeno nam je kontaktirati samo s jednom osobom. Plaćenici su organizirani tako da djeluju u paru i ne smiju imati dodir s drugim plaćenicima. Nisu svi parovi organizirani kao muško-ženski. Po kojemu kriteriju su spojili tebe i mene, to smo još dugo nastojali odgonetnuti.
Prosvijetljeni se dijele u nekoliko loza.
Ovi s kojima mi smijemo stupiti u dodir su sluge Velikih majstora koji djeluju iza sedam neprozirnih velova, odnosno – najniži soj takozvanih Prosvijetljenih.
S one strane vrata, tamo gdje su odveli preostale, nalaze se pripadnici za jedan stupanj višega reda. Oni isto tako nemaju neposredan dodir sa slugama koji im isporučuju Žrtve. Pravila su izuzetno stroga i svako njihovo kršenje značilo bi izložiti se pogibelji.
Kad smo tog dana oteti, svatko u svom mjestu boravka (a tvoje i moje udaljeni su stotine kilometara) i kad smo se ti i ja po prvi puta susreli u mračnim podzemnim kanalima na nepoznatom mjestu, gdje nas dovukoše u crnim vrećama, spremne kao za klanje, jednostavno su nas iz gomile odvojili na stranu.
Hladna i mračna prostorija, u koju kasnije nogom više nismo stupili, i u kojoj su nam održali kratak govor, a onda pred nas iznijeli svoj prijedlog, imala je okruglasti svod kao bazilika. Na zidovima nalazile su se upaljene baklje, a na stolu pred nama, koji je podsjećao na oltar, tri svijeće koje su voskom obilno zalijevale neke crteže na bijeloj podlozi. Zraka je bilo malo i bio je oštar i težak, tako da smo jedva disali. Po tome smo i zaključili da se nalazimo ispod površine zemlje.
Imali su crne mantile s kukuljicama i izgledali kao svećenici nekog mračnog kulta.
Na dugim rukavima bila su im ušivena čudna slova ili simboli. Njihov smisao mogli smo samo nagađati.
Lica im nismo vidjeli, samo smo im glasove čuli.
Bili su dobro skriveni i zaključili smo da su to inače svakodnevni ljudi koji ovdje silaze samo u određeno doba dana, kada im to nalože Majstori višega reda (čuli smo da ih tako sa strahopoštovanjem zovu).
Nisu previše okolišali.
Nakon kratkog rituala, koji smo shvatili kao Zaziv, ali čije riječi nikako nismo mogli razumjeti, dvojica su odstupila od oltara i ostavila jednoga, koji je fizičkom građom i rastom među njima bio najjači.
Ton kojim nam se obraćao bio je silno uzvišen.
Rekao nam je da postoji krv koja je smjesta za Žrtvu, ali i ona koja je, tako je naveo, «vremenom prebivanja na zemlji» oplemenjena i vrijedna suradnje. Da tako stoji u nekom Pravilniku reda, gdje nam je ime upisano odmah po rođenju.
Tko ga je i zašto upisao, nije nam objašnjeno.
Tko i što su oni; što znači Žrtva, i kakva to mora biti oplemenjena krv – o tome nismo imali ni maglovite slutnje.
Ozbiljnim glasom pitao nas je želimo li možda radije biti žrtvovani, ili ćemo s njima ipak surađivati.
Ti i ja smo se pogledali.
Na sredini tvog čela nalazila se još svježa modrica od udarca kojim su te samo koji sat prije ošamutili. Kosa ti je padala na lice i prekrivala tvoje bistre zelene oči pune suza. U njima bilo je tuge, straha, ali i radoznalosti. Gdje smo se to našli i zašto smo ovdje? S kojim ciljem nas ovdje drže i tko su ovi mračni ljudi?
Nastavlja se…
Post je objavljen 02.07.2008. u 14:10 sati.