Bili smo tjedan dana na selu – umjesto na moru. Tjedan dana paklene vrućine po danu, bez tekuće vode. Prali smo se u lavoru, ak se to može nazvati pranjem – više osvježivanjem s hladnom vodom. No, zato su jutra do devet sati i večeri nakon devetnaest sati bile prekrasne (ako zanemarimo komarce).
Ujutro smo pili kavu i rakiju u hladu. Navečer smo pili samo rakiju uz svjetlost baklji. Problem s bakljama je bio jedino taj kaj su privlačile komarce. Mazali smo se svim živim protiv komaraca, palili spirale, al bezuspješno. Pikali su nas kroz majce po leđima. Tko nam je kriv kad imamo vlastitu rađaonicu komaraca u podrumu koji glumi bazen. Kak? Lijepo, pun je vode stajačice i mada su na gredama iznad vode lastavičja gnijezda tih desetak lastavica ne mogu pojesti sve komarce kaj se tam izlegu. Bacili smo u vodu neki otrov, al su to komarci mutanti koji su naviknuti na svakakva čuda.
Imamo mi na gruntu i bunar koji je drugo potencijalno leglo komaraca. Voda u njemu nije za piće, al je ima i unutra živi sve i svašta. Mislim da sam u bunaru otkrila i neke endemske vrste vodenih puževa. Kad izvlećeš vodu u kanti van, i pri tome se nakilaviš jer nemaš kotur neg je vlećeš ručno, u vodi plivaju neka siva stvorenja (puževi) veličine pet centimetra, debljine centimetar, a seru kroz trbuh. I to doslovno im iz trbuha vise zelena govna. Onda ih fino rukom bacaš iz kante van na sunce gdje se u trenu istope. Vjerojatno pri tome vrište, al ih nemrem čut.
Treće leglo komaraca je septička jama koja je puna vode, govana i pišake. Kad smo došli htjela sam ić pišat, al nisam mogla uć u zahod od roja komaraca tak da sam morala prije pol spreja za kukce istrošit da ih potamanim, a zajedno s njima i silne debele pauke kaj su se tam nastanili čak i u otvoru za sranje.
Da se ne bi sam žalila na komarce, moram malo i na rad. Radili smo ko stoke svaki dan po vrućini. Jeli smo samo pileću juhu – četiri dana, jednom smo roštiljali, a ostale dane smo lupali po paradajzu i jegeru. Mislila sam da ću od lagane klope i hrpe znoja skinut par kila pred more, al ništ od toga. Ne, nisam debela. Dapače, normala, al ono moraš prek ljeta malo omršat da se možeš u zimi debelit.
A kaj smo radili ko stoke? Uređivali pasaru za more. Brusili, farbali (prvo primer, pa hard), mijenjali sva drvena vratašca...Uređivali prikolicu za pasaru, rastavili je, pofarbali i sastavili. Uglavnom – izjebali se. A meni to nije bilo dost, pa sam iz dosade očistila stari pčelinjak i napravila ogromnu lomaču od košnica, dasaka, pregrada, par kanistera i ostalog smeća. Kao, nije mi bilo dovoljno od sunca vruće, pa da se još sa vatrom zagrijem.
Bilo je tu i raznih dogodovština, zajebancije, smijeha...ali i očaja. Prvi put u životu sam se od očaja rasplakala jer sam bila sva od znoja lijepljiva, prljava od boje i prašine, a nisam se mogla otuširat. Fak! Tu je rakija riješila stvar. Nakon tri čašice postane ti svejedno...
Post je objavljen 02.07.2008. u 11:28 sati.