Marketing
B kao Budapest - Most slobode
Most slobode (Szabadság híd ).
Što se mene i mog imena tiče ja sam onaj koji je mijenjao imena.
Prvo sam bio Most Franje Josipa. On me je i pustio u promet. Franjo Josip mislim. On je zabio zadnji čavao u mene.
I tako, radio sam svoj posao sve dok nisu došli drugi ljudi sa drugom ideologijom. A oni , ti ljudi mislim, nisu voljeli Franju Josipa jer ih je podsjećao na nešto što ne vole.
Pa su mi dali drugo ime. Sada se zovem Most slobode.
Onaj čavao koji je stavio u mene Franjo Josip ukrali su.
Neki kažu da nisam lijep. No jesam. Lijep sam.
Evo moje priče:
ja sam izgrađen za milenijsku proslavu. To moji mađari slavili 1000 godina svog postojanja. Zamislite, napravili su me u dvije godine. 1894 su počeli i bingo bio sam gotov 1896. Dugačak sam 333 m a širok 20 .
Već sam gore spomenuo da sam se prvo zvao Most Franje Josipa. Na moje otvorenje došao je car glavom i bradom. I još je OSOBNO zabio zadnji (srebrni) čavao u moju željeznu konstrukciju.
Tamo na Peštanskoj strani.
E pa sad vi recite. Prosudite sami. Svi ovi mostovi koji su se do sada predstavljali su nitko i ništa prema meni!!!
Nikom nije došao car glavom i bradom zabit čavao u njega. Nikom!!
A sve se nešto hvale. Ti mostovi mislim.
Te bijeli protočan, te lančani prvi, te margaretin funkcionalan no sve su to prema meni običan puk. Nitko i ništa mostovi.
Osim toga, rađen sam za Milenijsku proslavu. Mislim, zar bi netko za Milenijsku proslavu radio nešto što nije lijepo??? Prekrasno? Nebi jelda?
Dakle, nakon što smo zaključili da sam ja dragulj na Dunavu ispričat ću vam što je dalje bilo samnom.
Došli su avioni i bombardirali Budimpeštu. I svi smo bili ranjeni. I Lančani je bio ranjen, i Elizabetin je bio ranjen. I ja sam bio ranjen. Pogledajte kako sam izgledao :
No dobri ljudi su odlučili da me poprave. I to po originalnim nacrtima. Pa
opet stojim nasmijan i vedar, isti kao i prije i radim svoj posao.
Samo mi ime više nije isto.
Sad se zovem Most slobode.
Draga djeco ovim mostom završit ćemo sa mostovima Budimpešte. Mostova ima još ali ovo su 4 najpoznatija.
Još ću vam idući put kad se vidimo ispričat zašto kršćanske crkve u svijetu zvone točno u 12 sati. To je odlična priča.
I ondak djeco ,uzet ćemo kanticu i lopaticu i ići ćemo u park i tamo se igrat u pješčaniku.
Što ste zapamtili, zapamtili ste, druge priče pričat ćemo kad dođe zima. I kad bude hladno. I kad pjesak u pješčaniku bude pokriven snijegom.
Prvo ćemo napraviti snješka, onda si skuhati toplog čaja, uzeti kekse, sjesti uz toplu peć i pričati druge priče o nekim drugim gradovima. Nekim drugim mostovima. I nekim drugim ljudima.
Post je objavljen 04.07.2008. u 08:19 sati.