Znam da riskiram zloceste komentare onih koji me nece razumjeti ali mislim da je vrijeme u jednom tekstu odgovoriti na pitanje sto to medjunardna zajednica ovdje zapravo radi. Bar dobar dio organizacija koje se nazivaju medjunarodnim.
Kopanje bunara i cista voda jedan su od glavnih prioriteta. Izvori su zbog dugogodisnje suse presusili, rijeke i potocici gotovo nestali a vodostaj rijetkih jezera sveo se na minimum. Izgradnja bunara i cesmi je hvale vrijedan potez, reci cete. I bit cete u pravu.
Kopanje jednog bunara kosta oko 250 US$ kada ga plati nas susjed afganistanac. Tada se pred kucu dovede neka primitivna masinerija koja lici na piramidu. U sredini te piramidalne konstrukcije visi sprava za busenje i kanta kojom se iskopana zemlja vadi van jame.
Kada, neka medjunarodna humanitarna organizacija kopa bunar u nekom zabacenom selu, taj bunar kosta puno vise. Ne zbog toga sto afganistanci utrostruce cjenu kada rade za strance.
Ako medjunarodna humanitrana organizacija, nazovimo je FIRMA zeli iskopati 10 bunara, to otprilike izgleda ovako:
Unajmi se tim od pet strucnjaka koji proanalizira situaciju u Afganistanu. Odluci se za kriticne lokacije. Timu se dodijeli na koristenje pet novih terenaca za obilazak lokacija. Koriste se dva terenca jer svi clanovi tima zele vidjeti sve lokacije. Nakon prvog putovanja shvate da je putovati automobilom po Afganistanu jako tesko, te putuju zrakopolovom. Uskoro shvacaju da ni putovanja zrakom nisu najudobnija. Zbog toga unajmljuju 12 lokalnih uposlenika koji pregledavaju lokacije za tim strucnjaka. Pored placa lokalnim uposlenicima placaju im se i dnevnice. Kada su nakon dva mjeseca sve lokacije napokon pregledane, pripremna faza je gotova i moze se poceti sa planiranjem.
Tada se u tim uljucuje jos 5 stranih strucnjaka inzinjera koji projektiraju bunare i cesme. S obzirom da ti ljudi nikada nisu projektirali afganistanski bunar ili cesmu, obilaze do sada postavljene bunare i cesme kako bi vidjeli na koji princip to funkicionira i kako uopce to sto trebaju projektirati izgleda. Pri tom slecu sa makadamske ceste i prave totalku na skupocjenom terencu. Pozvane su ili lokalne ili internacionalne vojne snage da ih evakuiraju iz podrucja helikopterom. Ustanovi se da su inzinjeri negdje dobili hasis, te da su potpuno opijeni. Salju ih kuci i dovode nove. I novi moraju obici teren...
Oni se uspjevaju vratiti bez vecih steta na vozilu. Samo su izgubili retrovizor i dvije ratkape, te slupali straznja svijetla kada su udarili jedinog magarca lokalnog siromaska. Lokalni siromasak pokusava dobiti novac za novog magarca koji kosta 40 US$, ali mu inzinjeri odgovaraju da za to nemaju predvidjen novac u budzetu. Zbog toga siromaskova porodica skapa od gladi, jer im je magarac bio jedini nacin da nesto zarade.
Nakon sto su inzinjeri zavrsili sa pregledom lokacija, odlaze na zasluzeni odmor. Najprije tjedan dana provode pijuci po ekskluzivnim restoranima za strance zaleci se na nedostatak svjezih jastoga. Prilikom povratka u compound firme, gaze neduznog djecaka koji je prelazio ulicu. Ne zdrazavaju se nego bjeze sa mjesta zlocina. Firma ih sklanja u Dubai dok se situacija ne smiri, a mrtvi djecak ne sahrani i zaboravi.
Veseli inzinjeri se tada vracaju na posao. Iz Dubaija su donijeli super modernu busilicu koja ce u roku odmah iskopati svih deset bunara. Busilicu natovaraju na terenac i monitraju je na lokaciji broj 1.
Tada shvacaju da lokacija broj 1. nema struje. Iz Dubaija im u roku od mjesec dana dopremaju specijalni generator za svemirsku busilicu. Generator je montiran, ali ne radi. Nema goriva. Doprema se gorivo iz Kabula. U mejduvremenu inzinjer na terenu vrijedja lokalnu djevojku. Nekako bas u to vrijeme kidnapiraju ga talibani i njegovo obezglavljeno tjelo pronadjeno je tjednima kasnije u nekom jarku.
Svi inzinjeri daju ostasvke zbog straha. Firma im povecava place na 15.000 jake valute mjesecno te im dodjeljuje odred bivsih gurki koji ih prate u stopu i cuvaju od lokalnih divljaka.
Kopanje napokon moze poceti. Bunar na lokaciji broj 1 je zavrsen i buslilca je uz pomoc terenca prebacena na lokaciju broj 2. Tu se busilici lomi svrdlo. Ceka se novo svrdlo iz Dubaija. Prolazi jos mjesec dana. Svrdlo stize. Kopanje pocinje i bunar na lokaciji 2 je gotov.
Upravo u to vrijeme zavrsava ugovor timu, te se oni vracaju kuci na zasluzeni tromjesecni odmor.
Za to vrijeme deseci djece oboljevaju od djecije paralize zbog neciste vode koju svakodnevno piju.
Svaka cast organizacijama koje ne funkcioniraju na ovaj nacin. Na zalost, takve organizacije su zaista rjetke.
Post je objavljen 03.07.2008. u 08:43 sati.