Najgori dan u životu?pa onak,jedoan od definitivno..
Budim se...
Mrzim mobitel što zvoni luđački kraj uha..
Pa tek je pola 7...protežem se i nekako jedva ustajem..
Mama kuha kavu osjećam mirsis dok se napola žmireći spuštam po stengama..
Sjedam za stol,pogledam mamu i razbudim se odmah..
Kako nebi akd znam kud idemo i po što..
Gledam je dok nosi kavu smješkam se,a u meni kipi,plače mi se,al nesmijem,ja sam grrr...
Odjednom pitanja u glavi?
Kaj je to moja mama?ta žena s maramom na glavi,u haljini koja tak nekak tužno visi,ocrtava to mršavo iscrpljeno tijelo?
Zašto je taj rak napao baš moju mamu?glupo pitanje...
A onda pogledam osmjeh,on je ostao isti..
Da to je moja mama,njen osmjeh,najljepši osmjeh najljepše žene na svijetu..
NAJLJEPŠA JE...pa što ako je mršava,pa što ako nema kosu..ona je najljepša..
VOLIM JE VIŠE OD IČEG..
I tako sjedimo,šutimo,izbjegavam njen pogled,nemogu se suočiti s njime..
One tamne,vesele oči pune sjaja i života,sad su tako nekako mutne,tužne,prazne..
Nemogu ih gledati,nemam snage..
MRZIM SE ZBOG TOGA..
Po neznam koji put u zadnjh par mjeseci odredište nam je Institut za tumore..
Idemo po nalaze..
Tj.rezultate tumorskih markera..
Zadnji put rezultati su bili odlični,sa 1084 pali su na 204(35 je granica normale)..
tada je uslijedio još jedan ciklus te proklete kemoterapije..
Bili smo tako sretni,puni optimizma..
Danas neznam što da mislim,očekujem..
Boji se vidim to,zato moram biti hrabra..
Vozim,a noge mi drhte...
Molim te Bože,molim te,bit ću dobra,slušat ću,neću je nikad više naljutiti..
N a radiu bryan adams.everything i do,pomislim na nejga,gdje je sad?
Sjeti li se i on mene?
FALI MI....
Prebacujem stanicu,nemogu slušati..
Pogleavam mamu,krajičkom oka,da nam se pogledi ne sretnu..
Briše znojne dlanove,od sjedalo..
Gleda ljude u busu kraj nas,tako odsutno,zamišljeno..
Stigli smo..
Jedva nalazim parking da nemora puno hodati,jer je jako umara to..
Dok izgovaram njeno ime stričeku na šalteru,držim fige,dlanovi mi se znoje,prolazi me neka čudna jeza..
Samo da je sve ok..
Striček na šalteru veselo mi se smješka,prekapajući po hrpšetini nalaza,predaje mi kuvertu uz smješak..
Na tren me smirio,nekako ohrabrio..
Žurim k mami koja sjedi u čekaoni,u hodu otvaram,kuvertu,i dalje molim Boga,al ne zadugo...
1843!!!!!
Gledam i ne vjerujem,najgori do sad..
Osjećam kako mi noge klecaju,u glavi zuji,suze sam što ne frcnu iz oka..
Gutam sve to,kuliram se...
Pružam mami papir,grlim je najjače što mogu..
Kaže mima daj,nakon ovog ciklusa idemo na 30,nasmješim se..
Zadivljuje me taj njen optimizam,ta hrabrost..
Tko je slaba i krhka izvana,a unutra borac,hrabra neporažena,jača od svega najjača..
TO JE MOJA MAMA!!!
Još jedan mjesec kemoterapije,pa ponovno markeri..
Dolazimo doma,već je skoro podne..
Moram na posao uskoro..
Super,neću bit doma..
Tate naravno nema doma..
Šaljem mu poruku i kažem što je,ne odgovara..
Zovem a on mi kaže:
A što sad,neće se smanjit ako ja sad doletim kući!!!
Tog sam ga trena mrzila ko nikog..
Što mu je?
To nije moj tata, moja tajo kojeg volim a-a...
HOĆU SVOG TATU NATRAG...
Odlazim pod tuš na brzinu,sad mogu plakati,reći ću nagrizao mi šampon oći ako pita..
U žurbi se spremam,još samo da mamu pozdravim i gibam..
Ljubim je nježno u čelo,zaspala je..
Bok mami,idem ja volim te puno govorim u sebi..
N poslu ludnica,volim to,ne stignem misliti na ništa..
Al eto sad nadoknađujem...
Svi moji spavaju,ja pišem,nemogu spavati..
Kažu lakše je kad se isplačeš.i izbaciš osjećaje na papir(komp)..
Ma da???
Koliko točno suza isplakati i slova ispisati da bude lakše ha?
Svako malo primam mobitel..
Tako ga želim nazvati..samo da mu čujem glas..
Taj glas koji je uvijek pomogao..
ALI NESMIJEM...
Obećala sam da neću..
Da ću ga pustiti..
Moram,kriva sam..
Naravno da mu nije stalo,logično nakon svega..
Opet molim Boga..
Bože,kad mi već nisi uslišio molitvu za mamu,daj da ja nestanem,da se izgubim,da me nema,molim te..
MOLIM TE!!!
I splakala se,ispisala,nije lakše..
NIMALO...
Boli isto,mrzim se još malo više..
Sutra je novi dan..
Bit će bolje jel tak?
Moš mislit,isto sranje..
Mama,rak,tata isti kreten,on će jednako falit..
Mutav smješak na licu,zbrka u glavi...
Ponovo cuga,krevet..
Razmišljanje..
I tako day bay day..
AGAIN,AND AGAIN...
Idem spavat..
Laku noć anđele...
Do neba i nazad,puno puta...
I WILL SURVIVE !!!
Post je objavljen 01.07.2008. u 23:49 sati.