Marketing
Jedina moja, danas je 1. srpnja 2008....
Una,
ljubavi,
prošle sam godine osjetila potrebu da stihovima izrazim svoju bol, nakupljenu do tog dana..
A danas je sve moje zanijemilo. Jer – sve je teže, sve je bolnije, mojom nutrinom stupaju kopljanici što svojih su kopalja vrške usmjerili u moje meso i misli.
I bodu me šiljci po ranama na kojima se nije uspjela krv skoriti a najveći i najoštriji je šiljak spreman za moje srce.
I dok mi u glavi tutnji Aleluja, srce moje željno se pruža.
Sve moje, nemam ti više ništa dati osim svoje boli, osim svojih suza, osim svoje bezgranične ljubavi.
Bojim se srećo moja, bojim se dana što još se steru preda mnom, bojim se njihova broja i njihove težine. Biti živa, a mrtva biti? Mami
Mogu li one išta zamijeniti?
Na ovu i one druge krivce danonoćno mislim:
Teta Valerija, Lana, Iskra i Petar
Baka Marija
Post je objavljen 01.07.2008. u 16:09 sati.