
Mutno, ocrtavaju se misli,
na površini tamne, uljane rijeke.
Blješteće odbija se zraka zalutalog sunca
u zalasku, na putu u tišinu i san.
Vičem mu; pitanje na koje nikako da doznam odgovor;
gdje me sutra čeka zora, koje će me sunce obasjati?
Jesam li osuđena na vječni put,
prokleta u tom kretanju, lutanju tuđinom,
na udaru strasnih očiju
neznanaca u vječnim vlakovima.
Mamim li ljepotom, ili plavilom kože, hladne, tako dugo ne dotaknute?
Vičem suncu, ali se ne odaziva,
nestaje, tone, samozadovoljno u svojoj moći,
gospodar.
Pokušavam prodrijeti u dubinu rijeke,
otpetljati misli iz mreža, što stegle su ih,
namamljene, naivne, sad su zarobljene,
vječni mornari, ribaju palube
neprekidno plovećih brodova, što nemaju luka,
noktiju krvavih, ponekad i gnjevnih.
Tmina je progutala drveće i pojela putokaze.
Leći ću na obalu i potražiti svoj odraz,
rasplinje se u krugovima, stvorenim od suza
jedan mali, pa još jedan, pa jedan veliki..
Dragi moji, vratih se s malo dužeg, i iznimno napornog vikenda, zato Vam se nisam javljala (za one koji su se možda zapitali gdje sam i što je sa mnom -pozdrav Borisu- :)
Skontala sam da dosad nisam stavila niti jednu svoju sliku, pa evo prilažem jednu sa svojom dragom 1step2far (ona ljepotica lijevo, ja sam ljepotica desno ;)) snimljena u žaru gledanja finala europskog prvenstva.. (pive nisu stale u kadar :))

Šaljem Vam svima jedan ogroman zagrljaj!
insomniaX
Post je objavljen 01.07.2008. u 14:47 sati.