Pitaš me što me drži,vodi
tko ili što inspiracija mi je,
a ja ću ti kroz pjesmu reći,
a ti pažljivo čitaj te riječi!
Sobica mračna tugu mi budi,
al crni kutak utjehu mi nudi,
nudi mi da tamo tiho jecam
svojih bolnih dana da
se sjećam!
Pa i plahta bijela u bolne
dane me vrača ,al i u one
dok nije bilo tolko plača!
Stari sat uspomene budi,
kroz život kolki su prošli ljudi!
Zvjezdano nebo i mjesec žut,
vraćaju me na moj prvi
ljubavni put,pa i čaša stara
jednu priću prića,koliko
je iz nje ispijeno pića!
Tu je i breza bijela,
sijeća me na pjesmu
JA I DANIJELA i ako mi ime
tu nepaše,zbog tog razbijale
su se flaše!
Stari panj još bršljen krasi,
baš kao i na njegovoj terasi.
Pitaš što inspiracija meni je,
a ja ti kažem dušo sve!
Opušak na cesti tugu mi budi,
sjeća me na dane kad smo bili ludi,
tih dana nema više,
saprale su ih hladne kiše!
Sunce žuto kad zasjaji
u meni se malo nade javi,
pa dobim volj za životom
i ako živim sudbom gorkom!
I leptiri žuzi nešto u meni bude;
nadam se životu s manje bola i tuge!
Na grobu sviječa rastaljena sva
posječa me kakva sam ja,
posječa me i onaj uveo cvijet
kakav je ovo okrutan svijet!
Pitaš me što me drži, ja ti kažem
ovi okrutni ljudi,ljudi koji neznaju
lijepu riječ da kažu samo varaju i lažu!
Pitaš me kako tako živa sam,
a ja ti kažem da živim dan za dan.
Danas me kap kiše veseli
želim da je s nekim podjelim ,
sutra me tuga obuze al ne tražim nikog
da mi briše suze !
Pitaš me mnogo toga okreni se oko sebe
i ti si dio toga!
Okreni se oko sebe prihvati svijet,
a to je samo jedno suze i smijeh!
Post je objavljen 01.07.2008. u 12:20 sati.