Eto,vratili se u subotu s mora,naravno,izabrali najgori mogući dan za vraćanje,baš subotu.Neviđena gužva,ispred tunela sv.Rok kolona od 13 km.Dva sata smo izgubili tamo pa još na Maloj Kapeli pa na benzinskoj,uglavnom putovali smo 9 sati,a kad je idealno,stignemo za 5.Drastična razlika.
Ali,zaboravljaju se ružne stvari,a pamte samo lijepe.Vrijeme prekrasno,temperatura mora oko 25.Prvi put da ja ne brojim dane do povratka.Ali,tu je ,naravno,moj mlađi sin koji pati čitavo vrijeme,mrzovoljan,on bi kući pa kući.Ne želi se kupati,ne želi prošetati.Naravno,on ima 15 godina i to su divne godine da upropaštavaš život svojim
roditeljima.A curici sve odgovara.Ona je čisto zlato.Uvijek raspoložena,nasmijana,uvijek prva u vodi,uživa,njoj se ne ide kući nakon 8 dana,ona bi još.
Stariji sin ostao doma ,njemu se ne ide,njemu je ljepše da ga njegova cura posjećuje i da zajedno zaljevaju cvijeće.Snajka,tako je ja zovem.Samo da sve bude u redu i da se ne desi neka prebrza trudnoća,bilo bi šteta sve to prolaziti već s 19 godina.
Jučer je krenuo na pripreme za fakultet,maturirao je s 4,a ja očekivala da će s 5.Razočarao me,jer je to neozbiljno shvatio,ali dobro,prošlo je i to.Sad samo da prođe na tom prijemnom pa neka krene polako sa studiranjem.Mlađi sin danas upisuje srednju,idem ja s njim na upis na njegovo žestoko protivljenje,ali ne dam se ja.Curica donijela jučer sve petice u knjižici,čak i iz prirode.Sin dvije četvorke,i to je ,naravno,odlično.Ma,dobra su to djeca.
Post je objavljen 01.07.2008. u 07:36 sati.