...da evo ovaj post posvecujem svojoj baki koja je umrla prije sedam godina...neizmjerno mi fali... i otkada je nema kao da je u mom zivotu jedna praznina... praznina koju nitko ne moze nadomjestiti...i znam da ce se mnogi od vas koji ovo procitaju smijati...haha posvetila je post baki...no da je baka od bilo koga od vas baka kakva je bila moja...tada bi vam bilo jasno...no nikad vam nece biti jasno...jer su takve osobe rijetke...i najcesce bas one odlaze...znate ono zuti zutuju a crveni putuju...pa da takav je ovaj svjet...i kako bi veki reko zivot je takav...cupav i dlakav...ne znam sto da vam vise napisem...osim da mi je sutra rodjendan...i da sam shvatila kako je jedna osoba dvolicna i licemjerna a prije toga bila bih dala ruku u vatru da nije takva...pa razocarala si mi...i nadam se da ces se prepoznati...ako ovo procitas...za kraj evo pjesme koju sam posvetila svojoj baki...
MOJA BAKA
njeznih ruku
ruku koje ne znaju da tuku
oči joj se sjaje
nikada nista ne zataje
njena ljubav prema meni
uvijek je bila iskrena i cista
i jos mi u srcu blista
zli nam te ljudi oteli
jednostavno nam te oduzeli
no Bogu potrebna si bila
i zahvalni smo Bogu sto si
u nasoj obitelji se rodila
samo ti bako
mene si naucila voljeti
i da, ljubav boli
no tjesim se, rekla si
uvijek postoji onaj tko te voli
jos jedan rodendan bez tebe
prode godina, onda i dve
ali nema te
bako volim te
...dok zivimo mi ziva si i ti...i cjeloga zivota ja u srcu cu te nositi...
Post je objavljen 30.06.2008. u 18:24 sati.