Marketing
Return of The Unnamed Feeling
Clouds roll by as I look to the sky
And then the feeling comes, it comes on again
Been here before…
Vratio si se... bilo je i vrijeme. Dugo te nije bilo. Došao si i vratio onaj dio mene koji je jednom morao otići. Ali sada je tu, i tako sam sretan. Nema više isključivanja, zatvaranja očiju. Da! Otvaram oči, udišem ovaj hladan zrak. Osjetim kako prolazi kroz mene. Ne osjećam noge. To je ono ispravno, tako je trebalo biti. Slika je jasnija. Osmjeh se vraća...
It comes alive!
Svaki put kad se vratim dio mene umre. Postajem kratak s dijelovima. No On me tjera dalje. Nema odustajanja, treba pokušati. To je misao koju slijedim. Nikad neću znati ako ne pokušam. On mi govori da je to ispravno, jedino ispravno. Napokon priznajem nešto što sam oduvijek znao. Ne mogu to kontrolirati. Jer na kraju krajeva To jesam ja. Preglupo mi je cijeli život potratiti na neka naizgled logična rješenja. Ja nisam jedan od onih koji će uzalud potrošiti život slijepo tražeći logiku. Ono što nam daje život nije ovdje jer se čini da bi to tako trebalo biti. Ne, živiš samo ako ne tražiš pravilnosti u kaosu. Netko jednom reče da je svaka generalizacija uzaludna, uključujući i ovu o kojoj govorimo. Naravno da tu ima nešto. Ono što sam ja, ono što si ti… posljednje je na svijetu što treba generalizirati. Naravno, tu postoji moja strana za, i tvoja strana protiv, no postoji treće lice svega, a to je istina. Što je u ovom trenutku istina? Ja sam posljednja osoba na ovom svijetu koja to zna.
You know desire burns like a fire, fire of sin
Oh, will I ever learn?
Nekako pokušavam pronaći dovoljno jak ALI. No svaki moj pokušaj završava neuspjehom. Znaš što je to. To je On. Ta vatra koju nisam uspio ugasiti. Znam da je pametnije samo pustiti to na miru… ali neću nikada naučiti!
It comes alive!
It comes alive!
It comes alive!
To nije pisanje pjesama, to nije pjevanje pjesama. To nije građenje mostova, to nije bacanje s mostova. To nije letenje… to nije padanje!
To je TO! Potpuno jedinstveno, neusporedivo, ne-generalizirano. To nikada neće imati ime. Vjerojatno nikad neće niti zaživjeti, no nekako znam… zauvijek će živjeti u meni. Kad bih barem mogao nacrtati tu sliku… ma odmah bi je poderao, ali bi barem na trenutak ili dva znao kako izgleda. Ti imaš ime, ali onaj dio mene ga nikada neće imati.
IT'S THE UNNAMED FEELING!!!
Kako je glupo biti samo stranac, neki nebitan faktor. Taj stranac će ponovno proći onim ulicama… on neće znati zašto je ondje. A s druge strane ulice…
I'm a hunter
Searching for love
On these lonely streets again
Ne znam, volio bih da je tu neka sklopka… da mogu to samo isključiti. Što je najgore – to je ono najbolje što mi se može dogoditi. Ali čak da to i želim, ne mogu… nikako.
You can't stop the rain from fallin'
You can't stop the sun shining through
Cause I'll be there forever holdin'
You can't stop me lovin' you
Što pametno tu ja mogu učiniti? Zar će se sve ovo završiti samo kao sjećanje? Zar će ostati na uspomeni? Osjećaj je glup. Kiša neće prestati padati, sunce neće prestati sjati, a što će biti samnom? Vrijeme je od mene napravilo ono što jesam. Postao sam rob samoga sebe… postao sam rob neimenovanoga osjećaja. Savršena mješavina svega što nas čini ljudima, sve dobro i loše. Ta borba između nečega najljepšeg na svijetu i istovremene rastrganosti zbog same nedostižnosti te iste ljepote.
I found you here, now please just stay for a while
I can move on with you around
Seize the day or die regretting the time you lost
It's empty and cold without you here, too many people to ache over…
Vrijeme ističe… i samo si ja to ne želim priznati. Već osjetim kako čekić pritišće nakovanj. Odzvanja… presuda je neizbježna. Rekao bih da nije pravedno, ali mene se tu ništa ne pita...
I cannot sleep with a head like this
I wanna cry, I wanna scream
I rage, I glaze, I hurt, I hate
I wanna hate it all away…the unnamed feeling.
Post je objavljen 30.06.2008. u 13:51 sati.