Danas crkavam kao crkotina.
Spremam se za sutrašnju ofenzivu.
Ponedjeljak.
Koje veze, ionako nemam ni svetka, ni petka.
Preko tjedna na poslu, subota i nedjelja na faksu.
Hvala Bogu da su predavanja gotova.
Jučer sam bila na pismenom.
Očekivala sam strahotu, a bilo je neopisivo.
Odvikla sam se ovakvih trauma kada sam ustvari, sama svoj neprijatelj.
Kao dijete u drugom razredu osnovne koje nije naučilo čitati štivo za DZ.
Izašla sam van kao sfurena.
Kasnije mi Vrag nije dao mira pa sam rješenja tražila na netu.
Fuck.
Ako i ne prođem, u jedno sam sigurna - nisam se izblamirala budaleštinama, da od srama ne mogu izaći na drugi rok.
Napisala sam relativno dobro, ali sam nadopunjavala tamo di nisam trebala i ispuštala tamo gdje nisam trebala.
Znat ću za koji dan.
Moji su se zgražali kako mogu šutjeti cijelo popodne.
Možda ću na godišnji.
Mislim da ću morati ako mislim učiti za usmeni, jer ovim tempom nema šanse.
Propala su mi 23 dana starog godišnjeg.
Ne znam kada ću na more, a trebala bih - moja ebena alergija vapi za promjenom klime.
Moji đaci doma.
Nastava završila.
Napokon, na oduševljenje njih i mene.
Svi sretni i zadovoljni.
Četvorka je fenomenalan uspjeh za gimnaziju, ali četvorka u petom je premija s obzirom koliko je učio.
Završilo je nogometno ludilo.
Drago mi je što su Španjolci prvaci.
Nije mi drago što su nas Turci poslali doma.
Ona utakmica me podsjetila na moju kuju i one dripce koji je oblijeću zadnjih dana.
Ne da nikom, ali kad da jednom, drugi ju zaskoči da se i ne snađe.
A onda jauče sljedeća dva dana jer je rasturi kao Turska Hrvatsku.
Vodi neku čudnu emocionalnu vezu s našim mačkom.
Liže mačka po jajcima, dok on leži na leđima ispod nje.
I to na mojoj terasi.
Dok im iz kuhinje ne doleti prazna boca Jane.
Došla kujica sama u dvorište, klinci je nahranili i sad me čuva pred vratima, tak da ju uredno pričepim svaki put kad u mraku izlazim van.
Da, imam mačka, za kojeg sam do prije dva dana bila uvjerena da je mačka.
To je ono čudovište što je žderalo djetlića.
Dam glavu da nisam do prekjučer vidjela jajca - a vide se iz aviona!
Pišem post nakon sto godina.
Čak ga se ni ne sjetim obić jer znam da nema komentara na svakakve tlaparije koje napišem.
Poneki voajer baci oko i provjeri jesam li živa.
Živ-živ.
Jesam.
Friško okupana s turbanom na glavi.
Navukla sam se na Travian.
Klinjo me zarazio, a njega zarazio prof.
Šaljem vojsku, ratujem, gradim naselje, širim populaciju...
S obzirom da jako malo spavam, uspjevam pljačkati u gluho doba noći.
hehe
Moram češće pisati.
Nemam naviku odgovarati na komentare.
Tko zamjerio, tko ne zamjerio.
Post je objavljen 29.06.2008. u 23:30 sati.