Danas sam pogledao ovaj filmić (plz ga pogledajte do kraja, traje 5 min):
Malo sam ostao paf.
Proveo sam u životu dosta vremena s kršćanima kakvi se mogu naći izvan Hrvatske i znam na što liče. Muvao sam se i po forumima i dopisivao s ljudima po netu npr. na http://christianforums.com/.
Nedavno sam pisao o kalupima i tome. Vani je to puno gore nego kod nas. Ljude se uvjerava da ako izgovore određenu kombinaciju riječi da će biti spašeni. Ne mislim na nešto tipa "očenaš", nego neka molitva predanja života Isusu, kao. Isto tako, kad se nađem na nekim skupovima/koncertima i sličnom koje vode stranci, UVIJEK je tamo neki poziv. Ljudi se ponašaju, kao da se skupljaju bodovi kod Boga, kome će se više ljudi odazvati na pozivu, kao da im se tako broje plodovi (Mat 13:8). To je taj zapadni sistem kršćanstva koji ima nešto, ali najčešće nema Isusa u svemu tome. Uvijek sam mislio da su ti "pozivi" (gdje govornik pita želi li netko predati život Kristu) dobra stvar, ali nisu. Sistem koji mi često zamišljamo kad je u pitanju obraćenje, da će netko čuti evanđelje, prepoznat istinu, pokajat se i reći "da" Bogu...
Poznate li ikoga da mu se to desilo? Je li se desilo vama? Ako je, molim vas ostavite mi komentar, volio bi čuti o tome. Meni se to nije desilo. Nitko nikada nije nada mnom molio za spasenje, niti je itko sjeo sa mnom i objasnio mi zašto trebam Krista, niti sam se ikada odazvao nekom pozivu, nego sam si sve sam lijepo pročitao.
Mene je privukla ljubav koju sam vidio u nekim kršćanima. Ja sam, zapravo htio tu ljubav. Nisam imao pojma da je Bog izvor. Nakon nekog vremena rekao sam Bogu "Može, zauvijek..." i čvrsto to odlučio, a nisam imao pojma što je to evanđelje. I takav sam primio Duha Svetog. Ja sam samo htio Boga. I to je bit svega. Poslije se lako pročita Novi zavjet i srede stari računi. Prije svega mora se htjeti Boga.
Post je objavljen 29.06.2008. u 21:24 sati.