Praindoeuropski je najdalja ishodišna točka-praslavenski jezik-staroslavenski jezik je jezik prvih slavenskih pisanih tekstova koji potječu iz dr.pol.9.st.,a u znanosti se naziva različitim terminima.863.god.Misija iz Carigrada kreće u Moravku te sa sobom nosi te tekstove.To su bili prijevodi osnovnih biblijskih tekstova(tumačenja,skraćena evanđelja,prološka evanđelja,aprakos evanđelja)i liturgijskih tekstova (najosnovnijih tekstova potrebnih za obrede).Bili su to prijevodi grčkih tekstova na slav.jezik tog vremena.Prvi tekstovi-orginalni zapisi-nisu sačuvani(oni iz 863.),ali su sačuvani njihovi doslovni(više-manje) prijepisi.Najstariji potječu s kraja X. i poč.XI.st.,a nađeni su u različitim slav.zemljama.Poznato je 15 takvih tekstova različite veličine gdje je jezik identičan.:
8 oble glagoljice
7 stare kanonske ćirilice.
KANONSKO RAZDOBLJE
-od sred.9.st.-sred.11.st.
U njemu je jezik ujednačen na cijelom slav.teritoriju i grafijski i na temelju toga su nastale gramatike prvog slav.knjiž.jezika.
Nakon 11.st.sudbina tog jezika nije jednaka u svim slav.zemljama(u nekima se uopće više nije rabio),a u nekima se rabio ali bitno jezično izmjenjen-izmjene su bile u morfologiji,fonologiji i grafiji.
Izmjenjen tip je u svakoj zemlji drugačiji i to se naziva REDAKCIJSKI TIP.
Stari tekstovi(srednjovjekovni) ovaj prvi slav.knjiž.jezik nazivaju jezyk slovjensk.
Od kraja 18.st.-19.st. i u 20.st. se rabe različiti termini:
-staroslavenski-skovao ga je slovenski slavist F.Luklošić koji je pisao svoju gramatiku na njem.jeziku i dao je termin Altslavenische sprache.Najprošireniji je,najčešći ali i najlošiji jer staro ne stoji u dobroj poziciji s novim(ne postoji novoslavenski) i akademijski obrazovane laike navodi na jezik starih Slavena,a on to nije.Jezik starih Slavena je praslavenski jezik.
-crkvenoslavenski-autori su željeli izbjeći loše strane termina stsl.jezika i ovaj termin je izveden jer je većina tekstova pisana za crkvene namjene.Koristi se za razdoblje nakon 11.st. i mlađi je od starosl.Crkvenoslavenski je za mlađe razdoblje,a starocrkveni za jezik kanonskog razdoblja.
-starocrkvenoslavenski-ovaj naziv je skovao Čeh Vaclav Vandrak.
-starobugarski-to nije starobugarski jezik jer kada su tekstovi prevedeni nije bilo toga jezika (prihvaćen tek kasnije),tako da je to loš termin.
-općeslavenski knjiž.jezik-OKJ-je najbolji izbor iako je tročlan.Predložen je u praškom lingvističkom krugu u prošlom stoljeću.Zahvaljujući E.Hercigonji prihvaćen je i u Hrvatskoj.Damjanović je pak vratio termin na staroslavenski jezik.
Teoretičari jezika se slažu da se jedan idiom može nazvati dvočlanim terminom knjiž.j. ako zadovoljava 4 kriterija:
1)normiranost-tj.prepisanost i to na ortografiju(pravopis) i ortoepiju(pravogovor) i na sve razine(fonologiju,morfologiju,sintaksu i leksik).
2)polifunkcionalnost-da može obavljati sve društvene funkcije koje društvu tog vremena trebaju-j.prava,znanosti.
3)stilistička izdiferenciranost-svakoj funkciji pripada njezin stil(novinarski,znanstveni,….)
4)obaveznost na cijelom teritoriju-(nacionalnom)-ako knjiž.jezik zadovoljava prva 3 kriterija ,a 4.kriterij vrijedi samo za određeno područje onda se on zove knjiž.j.(tako je sve do 19.st.).
Jezik je zadovoljio ove kriterije:
1)Normiran je u ortografskom smislu,a za ortoepiju(transkripciju pretpostavljamo,nema podataka ali vjerojatno je postojala i ortoepska,gramatika je postojala-1.kriterij zadovoljava).
2)Da,ali sve je bio posvećeno crkvi,ostalo je tek nešto polemičkih tekstova(TCH),ali znači da je bilo više funkcija.
3)Svaki tekst ima drugačiji stil.
4)Rabi ose na cijelom prostoru-moglo bi ga se zvati standardom.
Općeslavenski(1.dio termina)-jezik rabljen je u svim slav. zemljama od sred.10.st.do sred.11.st.-na području kijevske Rusije,Češke,Bugarske,u dijelu Makedonije koji je pripadao Bugarskoj(Ohrid),Hrvatske i Srbije.Jedino nema traga da se rabio u Poljskoj.
Prvi knjiž.jezik Slavena(kako su ga zvali) imao je i strukturu i to dvodijelnu:
*osnovica-konkretni idiom
*intelektualna nadgradnja-apstraktni idiom,artificijelni sloj
Osnovicu čine:glasovi(fonemi i alofoni),prodizijske jedinice,oblici(padeži,morfološke promjene),temeljni leksički fond.
Za osnovne pojmove te temeljne zakonitosti slaganja riječi u rečenici(sintaksa)čine:ortoepija,leksik za apstraktno i stručno pojmovlje,terminologija,funkcionalni stilovi.
Nadgradnju rade stručnjaci.Ortografiju je uredio Konstantin i dao prvu temeljnu nadgradnju.Ona se kasnije nadopunjavala na cijelom slavenskom teritoriju tijekom uporabe.
Koji je to živi govor iz 9.st.posudio prvom sl.knjiž.jeziku svoje glasove(foneme),oblike i temeljne riječi?Koja je narodna osnovica prvog knjiž.jezika Slavena?
Sredinom 19.st.dominirala je panonsko-slovenska teorija,a zastupali su je Bartolomej Kopitar,Frane Miklošić,Dunler.Zastupali su tezu da temelj čini jedan panonsko-slovenski govor kojim se govorilo oko Blatnog jezera u 9.st.
Svoje tvrdnje temeljili su na 2 niza lingv.činjenica.Jedan se odnosi na prisutstvo zapadnoslavenskih jez.crta u stsl.jeziku-panonizmi i maranizmi.Drugi niz :latinizmi i ungarizmi-ne odnosi se niti na morfološku niti fonološku razinu.Leksička razina je najslabija.Prvi i dr.niz pripadali su intelektualnoj nadgradnji.
-uzimaju riječ po riječ iz rječnika i gledaju porijeklo.
Post je objavljen 29.06.2008. u 20:16 sati.