Kakva prijevara!! Cijeli život mislim da je Zeko i potočić tužna pjesma, kad jedino što je tu tragedija je da mislim da je tužno! Gledajte istinu!!!
U jednoj zimskoj noći
tam gdje je visok brijeg
smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg.
A jedan mali zeko
taj potok traži svud,
gdje je kud je nestao, to njemu tišti grud.
I plače, plače zeko mal,
za potočićem tim
žali žali zeko sad
žali srcem svim
i tužan misli zeko
da gdje je potok taj,
možda laste slijedi on
u dalek južni kraj.
A onda dođe ljeto
i snijeg se otopi
vratio se potočić
i zeko sretan bi.
Branko Mihaljević - Zeko i potočić.
U kinu Tuškanac u petak sam gledala
D I R E K T - UVIJEK TE NEŠTO SJEBE U POSLJEDNJOJ MINUTI
Redatelj: Miroslav Sikavica
VRAGOVI CRVENI, ŽUTI, ZELENI
Redateljica Martina Globočnik
Prvo - dokumentarac (zvuči životinjski uuh ispričavam se) o ljudima iz kladionica. Imaju izjave su poput:
"Zaradim mjesečno dvije tisuće petsto kuna, neću nikad imat novaca ako ne idem u kladionicu. A ono, izgubi se, ali jednom se i mora dobit.",
"To je škola. A znate kako se kaže - svaka škola se plaća. Znate kako se još kaže! - svaka škola se i isplati!".
Žena jednog takvog ovisnika, trudna k tome, kaže:
"Da, u početku me smetalo. Kasnije kada sam vidjela listu pluseva i minusa shvatila sam.. ona s plusevima je ipak duža."
Šokantno i izvrsno napravljeno.
Drugi film. O tome kako Jugoslavija baš i nije super.
A znate što. Ti vrlo maštoviti revolucionarni ljudi tamo tada - žale se govoreći stvari poput:
"Mi smo htjele pomoći da silovanja i nasilja u brakovima prestanu! I dođu pisma poput: "Zašto vi imate hrvatsku zastavu u pozadini" i kažu da smo nacionalisti. Ne možete vjerovat!"
ili da je previše ljudi pa im se ne može pomoći, no hajde..
Hrvatska zastava u pozadini? Kako? Kako nije jasno da ako se želi uspostavit veza s jadnim neupućenim zadrtim potlačenim ljudima da se takve stvari ne smiju zanemarit?!
I velika zamjerka - previše revolucionaran pa nosit transparente bez natpisa, dijelit letke koju su prazni bijeli papiri i držat govore u tišini? Tako se ništa ne može postići.
Kao slikari, kada rade apstrakciju - slika jedne naše slikarice nosi ime Moja Afrika. Slika je prazan okvir! .. Nije loše činit nešto novo, no iza svega što se čini ako se i radi na drugačiji način, rad se mora vidjeti. Trud!
"Skandinavski rad, ne Balkanski nerad!"
*prema meni lete rajčice nacionalizma*
Imaginarne slike, moš si mislit.
A najluđe od svega - koliko god bili super, ne može ti kosa izgledat kao da nisi popio ljekove za kontrolu shizofrenije pa si je škarama odrezao. Ne možeš biti žena u pedesetim godinama i ne nositi šminku. Nema veze koliko lijepo to bilo. Nije na tradicionalan način. Naglom reformom se može samo ukopat na mjestu, ne i ići naprijed.
--
Ovu generalizaciju znaju medicinari, ostalima za pobliže upoznavanje ljudi i zabavu :)
Čovjek kroz svoju mladost prođe šest faza.
1. oralna faza
Tad djeca imaju erogene zone u ustima pa sve u njih stavljaju jer ih to čini sretnima.
Oni koji odrastu i ne prođu tu fazu stalno traže više, nikad ničim nisu zadovoljni.
2. analna faza
Očituje se blagi ulazak u nju kontroliranjem analnog sfinktera.
Analci su škrti ljudi, sve drže za sebe.
3. falusna faza
Užitak uglavnom baziran na kontroli uretralnog sfinktera i počinje se primjećivat razlika - tko je curica, a tko dečko.
4. edipska faza
Ljubomora prema roditelju istog spola i veća ljubav prema roditelju suprotnog spola. Izraženije u ženskih jer su ljubomorne na mamu, a po prirodi je da se mama više voli. Promjena je jača.
Mame i tate onih koji fazu ne prođu će uvijek ne samo kuhat najbolje nego i prati rublje najbolje, bit najljepši i najpametniji.
5. faza latencije
Razvija se motorika, logika, moralnost, vole se igrati igre s pravilima. Odgoj.
U toj se fazi nadoknađuje neuspješnija prijašnja faza.
6. faza adolescencije
Morali ste se negdje prepoznat. Barem u zadnjoj :) Tko ste vi?
Mene zapala edipska. Eh. :)
(Upernavik je najbrži ledenjak na svijetu i kreće se četrdeset metara po danu.)
Ne volim kada ljudi imaju djecu kao taoce. Onda tako prelaze preko ceste na neoznačenim mjestima. Ne možeš ih zgazit kad imaju djecu. Bezobraznici.
Oni vlakići što se voze po gradu, mislim da spavaju u mom kvartu.
Prošli tjedan sam naučila slagat Rubikovu kocku. Samo sam zaboravila tu si to zapisat, na moj internet dnevnik :) Trebalo mi je dugih četrdeset i pet minuta za provježbat taj algoritam.
E! Gledala sam neku utakmicu da vidim ima li što novog na transparentima i učinilo mi se da piše sokovnik! Iznenađeno sam bolje pogledala i shvatila da nije sokovnik nego nešto bezveze čega se ni ne sjećam.
Kako bi bilo samo dobro da piše sokovnik! Zamislite! Cijeli stadion u transu kad tamo jedan sokovnik! Ionako to stvarno čitaju ljudi koji se nadaju da će jedan sokovnik ondje biti. Zašto ne učiniti njima to? Dajte mi sokovnik!