Marketing
Okruglo, da ne more okruglije ...
Pedeset iljad (pedeset tisuća, za sjevernjake) je brojka koja mi je izgledala mašo daleko kad san počeja pisat blog, i nisan uopće razmišlja o tome. Davno je bija prvi post, u sedmi misec (srpanj, za sjevernjake) dviiljadeičetvrte godine. Počelo je na nagovor prijatelja i prijateljica koji su već bili duboko u tome, a došlo je dotle di nisan ni moga zamislit da će doć.
Nastojin pisat ono ča piše u naslovu: Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
I pretežito je u glavnoj ulozi Njezino Veličanstvo ... moja Vinkica.
Ako Bog da zdravlja, lipo, kad se bude spremala za maturu, svečano ću jon uručit DVD ili koji medij već onda bude u điru ... sa svojevrsnin njezinin dnevnikon, počevši od kad je jemala tri miseca, pa dalje ...
... lipa, okrugla brojčica ...
Bilo je ovod svašta, znalo me se dikod i citirat, po drugin portalima, a diko bi se zalomilo i da završin na naslovnicu. Bloga, naravno 
Malo, ali čovika veseli. Pogotovo kad pišen onako kako me srce vuče, a ne tirat neku "komercijalu" ka neki kojima je smisao života izać na naslovnici. Ma koliko šutjeli o tome 
Dunkve, di smo ono stali ... kako izać na kraj sa ovon vrućinon?
Teško 
Svak se snalazi kako zna ... malo se lađat na dvoru ... ka Nevista, Netijak, Jele i Vinka ...
ili je jednostavnije vrućinu ne obadavat (ignorirati, za sjevernjake). Blago mome netijaku Toniju ...
... njemu vrućina očito ne smeta.
Ali njegovome velikome obilatome strikanu smeta. Itekako ... a jema bit da nisan jedini ...
Smeta i beštijama (životinjama, za sjevernjake) a kako neće nama. Kod nas je uvik bija pojam "bižiš na sunce ka gušterica" ...
... ali ča se tiče ove jadne beštije, jema bit da jon je pa cukar. Nisan ni ja virova dokle je nisan vidija, pa san onda dežura još tri kvarta od ure (tri frtalj sata, za sjevernjake) dokle se zelena šinjorina nije udostojila opet doć repetirat desert od obida 
Kad je ovakva vrućina, ovde život zamre, od cca 11:00 do 17:00 ... i to ne more razumit svak. Tu su korijeni one legende, naravno, samo legende 
o "lijenim Dalmošima"
To ne razumi oni ko dođe ovde na deset dana. To može razumit samo onaj ko ovdje provede bar jedno ČITAVO lito i nakon toga ZIMSKU DEPRESIJU. E, ko to preživi i ne promijeni mišljenje, svaka mu čast.
Ali, ostavimo se mi legende ... triba priživit ovu vrućinu. Odnosno, sve ono ča se more maknit iz spomenutoga perioda, makne se. Čak je i velečasni ukinija drugu missu. Inače bi mu morala dežurat kola hitne pomoći isprid crikve.
A i sve priredbe se pomiču ili u rane jutarnje ili u kasne popodnevne ure ...
Tako i ova "off road trka buggy modela 1:6 ... Jutros u 9:00 na zemljanome terenu iza rukometnoga igrališta na Sokolani. Za neupućene, to je tamo blizu di se radi nova dvorana.
Lipo je bilo vidit kako mali auti jurcaju okolo ...
... ali onda je bilo "...tata, vruće mi je ..." pa smo se morali primistit na koje misto di jema malo više ladovine.
Zdravi i veseli bili! 
Post je objavljen 29.06.2008. u 11:12 sati.