-Sjećaš li se, djede, one zadarske djece, koju je socijalna služba „oduzela“ roditeljima zbog fizičkog kažnjavanja...?
-Da, sad si me podsjetio na to! Kako si sad došao na to? – čudim se ja...
-Pročitao sam u novinama, kako su dva dječaka u Velikoj Gorici prijavila svoju samohranu majku zbog nasilja u obitelji...
-O kakovom se nasilju radi? – zainteresirao sam se i ja.
-Ma, ništa posebno! – kaže Ivica – tražila je od njih, da idu učiti, a oni su htjeli ići u maškare, gdje su već do tada bili. Navodno ih je – ljuta i umorna – opsovala.
-I, kako je to prošlo...? – interesiralo me dalje...
-Sud ju je osudio na 50 dana zatvora..... Što kažeš na to...?
-Što bih mu na to rekao...? Ima tu dosta toga o čemu bih s njim trebao razgovarati.... I, ne samo s njim! Zbivanja u našem društvu i zakonodavstvu brojna su i neobična...I postavljaju niz pitanja.Narazgovarao sam se s prijateljem Dragom, umirovljenim profesorom, koji je cijeli svoj radni vijek morao „rješavati“ probleme u ponašanju svojih učenika... i svoje djece... O odnosima djece i roditelja... I o posljedicama tih odnosa..
Što više razmišljamo i razgovaramo nas dvojica „o slučajevima“, o našem „dječjem zakonodavstvu“, o tretiranju svega toga u medijima svih oblika – dolazimo do zaključka, da su u današnjem našem društvu – najveći neprijatelji djece njihovi roditelji...! o Roditelji
im
Sve više nam se čini, da su roditelji tu samo da djecu rode, a „društvena zajednica“ će ih štititi od njihovih roditelja i eventualno će ih odgajati...
Dragu to podsjeća na odgoj u SSSR-u u vrijeme sovjetskog pedagoga Makarenka i po njemu uvedenog pojma „besprizornije“ – bez nadzora i bez odgoja...Tada su djecu vlasti koristile, da na neki način špijuniraju svoje roditelje, da ih izdaju...Konačno je to stiglo i do nas malo modificirano...Tu su pravobranitelji/ce djece, dječji socijalni radnici – ili, kako se već zovu – sudovi za maloljetnike... Sve je to dobro dok ne prijeđe u svoju suprotnost...
-Mene, gospodine Drago, zanima, što je zapravo, odgoj...? – javi se Ivica, koji je sve ovo pozorno slušao...
-To bi trebalo reći sažeto i jasno, da bude svima jasno. – zamišljeno pokuša razjasniti Drago
-Možda bi bilo dobro uvesti roditeljsku školu i ispit, pa Roditeljsku dozvolu - dobacim ja ironično...
-Iako se ti rugaš – kaže Drago – o tome bi trebalo razmisliti... Kao što loši vozači mogu prouzročiti tragediju, tako i loš odgoj može imati tragične posljedice....
-Na odbijanje „suradnje“ djeteta najčešće mogu utjecati „odgojni faktori“ izvan obitelji: loše društvo,filmovi,televizija....i,konačno, spoznaja, da mogu roditelje optužiti kod „socijalne skrbi“ za neki oblik „zlostavljanja“ u obitelji. Pravobraniteljica će im sigurno vjerovati! A, pripomoći će i ogovaranje zavidnih susjeda...(slično onome u Zadru).
Posljedice ovakovih „zakonskih odgojnih uvjeta“ mogu biti negativne, teške i čak katastrofalne...U djetetu se mogu pojaviti spoznaje, kako mogu činiti što ih je volja bez odgovornosti za učinjeno... Dijete počinje „mjeriti“ svoje uspjehe zadovoljavanjem svojih želja bez obzira na mogućnosti obitelji...
Druge „odgojne devijacije“ mogu neodgojene odvesti u razne oblike kriminala... Danas su ionako „Inn“ crne kapuljače....i sve što je s tim u vezi...-Hoćete reći, da je za mnogo društvenog zla kriv odoj.... razmišlja Ivica.
-A tome dobrano pomaže naše „odgojno zakonodavstvo“ – zaključi Drago.
-Kako bi se tome dalo pomoći? – pitam ja.
-Ima mogućnosti – kaže Drago – ali o tom možemo drugom prilikom.
Post je objavljen 28.06.2008. u 16:03 sati.