Želim gledati Tebe kao putnika, ali putnika misionara – Navjestitelja Radosne vijesti i o tome pisati. Obično bibličari sažimaju Tvoja putovanja u tri velika misijska putovanja. To iščitavaju iz Djela apostolskih. Prolazim mislima Tvoje putovanje po biblijskoj karti.
Zaista su to bili veliki misijski zahvati. Nakon Tvoga proganjanja Crkve, ona se najdublje ukorjenjuje u Antiohiji, trećem gradu u Rimskom carstvu. Taj grad postaje druga kolijevka kršćanstva. Ti si tu s Barnabom u Antiohiji.
Krećeš na prvo misijsko putovanje, na Cipar. Prvo se iskrcavate u Salamini, to bijaše najbliža luka. Na Cipru je bilo petnaest gradova, tako prođoste sav otok do grada Pafe. Odatle na visoravni Male Azije: Pergu Pamfilijsku, Antiohiju Pizidijsku, Ikonij, Listru, Derbu. To je put od preko 2.500 km teškog i neprohodnog krajolika, preko 600 sati napornog apostolskog hoda. Sedam ste Crkava utemeljili: Salamina, Paf. Antiohija Pizidijska, Ikonij, Listra, Derba i Perga. Većinom su to bili obraćenici s poganstva.
Postao si svjestan svoga poslanja: naviještati poganima. Zato krećeš na drugo misionarsko putovanje. Duh Sveti Te vodi u srce Grčke. Krenuli ste u proljeće pedesete godine, jer su tada putovi prohodni. Proputovao si Siriju i Ciliciju utvrđujući Crkve. Kopnenim putem rimskim cestama preko gorskih masiva Aman-planine, te preko gorja Taura kroz tjesnace do u Derbu, ojačati mladu Crkvu, kao i u Listri kod mladog Timoteja. Prošao si Frigiju, Galacijski kraj – gorovita zemlja. Iz Galacije misijki Te žar goni prema Egejskom moru, do Mizije, te silaziš u Troadu. Dok Ti praviš planove, Duh Ti javlja da pođeš u Makedoniju. Preko Samotrake (otok) u Neapolis. Potom preko planine Pengeja (visina 1956m) stižeš do Filipa, grda prvog dijela Makedonije. To je prva Crkva na europskom tlu. Tu si dospio u zatvor. Nakon čudesnog oslobađanja putuješ u Solun, blistavu luku Makedonije koju mogu gledat kao „kraljicu Egejskog mora“, kao kozmopolitski grad i trgovačku luka. Tu si utemeljio Crkvu u Korintu. Upućuješ evangelizirati u Bereju, pa Atenu. Čuvena je Tvoja besjeda na Areopagu. Odatle ideš u Korint među morima. Pišeš poslanice i vraćaš se u Antiohiju.
Vidim Tvoju snagu i revnost, kojom putuješ, bilo to zgodno ili ne, naviještaš, a „Kristovu žeđ“ za dušama nosiš u sebi. Kako danas nedostaje nama takvog žara i žeđi za dušama. Kako se strašimo žrtava. Često smo skloni „plakati nad svojim mukama“. Tolika sredstva posjedujemo za putovanja. Tolika sredstva komunikacije koja nam omogućavaju na razne načine doći do čovjeka. Izmoli nam sv. Pavle tu gorljivost, tu čežnju za dušama, tu neumornost, to pouzdanje i otvorenost da nas Duh Sveti vodi kako bismo žar evangelizacije nosili u sebi. Tu ljubav za Crkvu, interes za spas duša. Koliko je kod nas praznog putovanja. Još gore, kada idemo među ljude skrivamo znak prepoznatljivosti. Želimo se izjednačiti, posvjetovnjačiti, a onda kukamo kako smo izgubili identitet, kako smo umorni. O tome kako razumijem Tvoje, za mene, najuzbudljivije treće misijsko putovanje, pisat ću Ti drugi put. Želim s Tobom podijeliti to iskustvo. Želim to uprisutniti danas u naše poslanje. Ne zamjeri mi što Ti budim te uspomene. Vjerujem da si i pisao u poslanicama mladim Crkvama sve te poruke, s nadom da će biti onih koji će nastaviti gdje si Ti stao. To Te molim: izmoli onih koji će nastaviti, tamo gdje smo se mi umorili. Lijep Ti pozdrav do novog javljanja.
Tvoj Putnik
www.katolicki-tjednik.com
Post je objavljen 28.06.2008. u 12:07 sati.