Marketing
Kraj skolske godine!
Nevjerojatno! Kao da sam jucer stigla ovamo, kad su me s. Lenka i s. Maritza docekale na aerodromu! A odjednom je vec kraj skolske godine! Sve je proslo kao nekakva bajka, nekakav san...
Ova neobicna nadmorska visina, preko 2000 m, ova cijele godine ugodna proljetna ekvadorska klima, ovi dragi ljubazni ljudi, dinamicna Zajednica Krista Misionara Molitelja, i djecja ljubav, citav dan pun djecjih zagrljaja i poljubaca, ma sve tocno kako sam odmah na pocetku napisala u svojoj Vidi ecuadoriani:
Vida ecuadoriana
Ekvador me grli djecjim rukama,
i gleda djecjim ocima,
i smijesi mi se djecjim usnama...
I sapuce, zamori i tepa
jos mi ne potpuno razumljivim rijecima...
I place djecjim suzama,
i tjesim ga,
i grlim...
I zalijece se prema meni,
i baca mi se u narucje...
I igra se sa mnom.
I kaze mi
"Dobro jutro, uciteljice!"
nesigurno izgovarajuci rijeci
na satu engleskog...
I pita me kako napisati zadacu...
I daje mi da se divim
njegovoj prirodi,
i molim se u njegovim kapelama...
I da okusim njegova tropska jela,
i topli kruh kojeg je napravila
maestra Lenka...
I da ih sa sestrama dijelim njegovoj djeci,
i perem mnostvo sudja...
I vozim se u oblaku prasine,
po neasfaltiranoj cesti,
u trosnom kamionu
punom vrticke djecice...
Koju cemo sutra ponovo dovesti,
istim pjescanim putem...
Trajno zavoljevsi
ovo Izobilje siromastva!
I Ekvador - kao takav!
13.9.2007.
Iz ovog vremenskog odmaka, doista se cini kao da smo se Ekvador i ja zaljubili na prvi pogled:
I odjednom je vec kraj!
Zavrsne fotke:
(ova fotka je usla u oprostajne knjizice svih nasih malih djaka...E, da sam to znala - ipak bih se bolje pocesljala : ) No, zato je ova lijepa gradjevinska konstrukcija u pozadini - buduci "Salon Drina", koji se gradi donacijom mojih prijatelja - obitelji Markic...
Danasnja oprostajna priredba:
defile malih djaka - od jaslica do 2. osnovne...
a neki ipak nisu mogli sami...
svecani pozdrav domovini...
zahvalu nastavnom osoblju
pa i neke solo nastupe - pjesmica malog Sebastiana
I najsvecaniji trenutak - urucivanje diploma:
Sve pod strucnim vodstvom s. Taty:
A na kraju - program po ucionicama:
te obiteljske fotografije za uspomenu:
A svima je bilo interesantno i slikati se sa njihovom "teacher"
(koja se ovaj put ipak bolje pocesljala : )
A ako smo i vas uspjeli zavarati s ovim svecanim skolskim kostimima - vjerovali ili ne, imali smo samo 3 takva kostima, koja su djecica, zajedno s dobrim cipelama velikodusno izmjenjivala, samo za spomen-fotografije...
Post je objavljen 28.06.2008. u 00:29 sati.