Marketing
August Rush
Baš je divno kada znaš nekoga i na čiji se ukus možeš osloniti. E pa baš mi je drago da je ona radila u tom terminu, suptilno mi gurnula film pod nos.
Odmah, svi koji ne podnose slatkaste stvari neka ne gledaju... hm, krivi izraz, neka ne slušaju ovaj film, jer iako je montaža divna, fotografija lijepa, ovaj film je za slušanje. Što dokazuje i nominacija za Oscar-a. Film je cijeli uronjen u muziku, jer ipak naš mali glavni lik voli glazbu više od hranej, a njegovi roditelji nisu daleko. A cijeli film je vođen muzikom da bi na kraju kulminirao simfonijom. A ja se naježih kao što dugo nisam.
No međutim, film iako je slatkast, nekako je uguran u kategoriju drame. Zašto? Pa naša prije spomenuta obitelj baš i nije na početku filma živjela sretno, dapače, život ih je razdvojio spletom više ili manje uvjerljivih okolnosti. Glavni nositelj radnje je Evan/August pomalo autistični glazbeni genij kojeg glumi Freddie Highmore Ha? još jedan mali glumački vunderkind, dosta je samo spomenuti neke filmove koje je do sada napravio: Charlie and the Chocolate Factory, The Golden Compass, te čak dvostruku ulogu u The Spiderwick Chronicles.
Ostatak glumačke postave nije za baciti. Malo sam se podsjetio kako izgleda Felicity, tj. Kerri Russel, koja je Lyla, majka glavnog junaka, te me neodoljivo podjećala na našu poznatu čelisticu i znanicu Moniku Leskovar, pogotovo kada je zasvirala Elgarov koncert u E-molu sa kojim je Monika osvojila drugo mjesto na Eurovizijskom natjecanju (davnih dana). Jonathan Rhys Meyers glumi Evana, oca i pjevača benda koji... pa nije bitno što se sa bendom događa u filmu, tko će gledat saznat će, ali me iznenadila činjenica da je sam pjevao pjesme. I nije tako loš. A i popis ostalih glumaca nije za baciti, neke znate, a neki su sa onog popisa "joooj, znam facu i seriju/film u kojem je glumio/la ali nikako da zapamtim ime". A tko je svoj lik utjelovio na Bonu očito je iz aviona.
Ali nije ni sve tako bajno. Jest, film izgleda prekasno, ali neke stvari kao školovanom sviraču su mi zapele za oko i uho. Npr. kada August po prvi puta svira klavir u prvim trenutcima počne svirati prema višim tonovima, a mi čujemo kako ide niže. Kada Lyla svira u Central Parku, jasno se čuje vibrato, ali ga ne vidimo. Evan pak nakon 11 godina otvara kovčeg sa gitarom koja je nakon gotovo desetljeća i dalje uštimana. Da ne pričam o sviranju na čaši pri čemu se umjesto noge drži zdjelu a ona i dalje svira. Ali na stranu neuštimanost slike i tona i dalje je sve zvučalo prekrasno.
Preporuka? Za dane kada ste malo potišteni ili se palite na audio podražaje. Film kojeg cijela obitelj može gledati, što je danas rijetkost i zato mu dajem plus.
Pozdravno, Ribac
Post je objavljen 28.06.2008. u 23:00 sati.