Neopipljiva rukama, a sveprisutna umu, umjetnost riječi je jedina koja ostaje velikome duhu u netalentiranome tijelu; za nju nije potrebno fizičko umijeće. Vjerujem u usavršavanje i vježbu, kako se time može poboljšati sve za što smo sposobni, ali ne vjerujem da sam stvoren za slikara ili skladatelja. Ne vjerujem ni da imam velik duh; velike su tek moje želje i težnje, a ostalo će mi donijeti što iz njih iskopam. Ipak, silom ću iščupati iz sebe samo korov, trebam vremena. Često previše vremena za jednu, dvije stranice ili običnu pjesmu, no kada mi nije lako pronaći nadahnuće, ne mogu prisiliti maštu da mi se pokori.
Nathanael von Vesanus
Post je objavljen 30.04.2008. u 00:08 sati.