Walking away~ C. David.
boomp3.com
Tko rane ne pozna, ožiljku se smije. ( Sheakspeare)
Zamišljala sam savršeno ljeto, hah, da kao...
Ništa nije savršeno. Ne mogu se opustit, biti svoja,barem na tren, ne ide.
Osjećam se kao gubitnik. Svi su tako sretni, a ja tako beživotna.
Porazi su isisali životnu energiju iz mene, a meni se jednostavno ne da živjeti.
Htjela bi pobjeći, nestati s lica Zemlje.. Živjeti u sredini u kojoj bi me prihvaćali, u kojoj
se ne bi trebala truditi biti ono što nisam, ono što oni žele da budem. Halo? Tražite savršenstvo, ja to nisam...
Kupite si lutku;
ona će uvijek dobro izgledati,
ona će šutke slušati vaše probleme,
ona će vas uvijek gledati tupim pogledom punim ljubavi... ali ona nema
dušu. Sve me to umara. U svima pokušavam naći nešto pozitivno. O svima imam pozitivno mišljenje. No, kad su oni dvolični, to me ubija. Rekla sam, neću doživljavat druge suviše ozbiljno,
ali priznajem, riječi bole.
I.. Uvijek su u pitanju drugi. Samo ONI, ONI i NJIHOVI PROBLEMI. Zovu samo kad im treba savjet, podrška ili pomoć.
Aaa, i onda mi se usuđuju nazivat prijateljima. Gdje sam ja tu?
Nitko me nikad
nije s osjećajem pitao kako sam?
Onako usput pitaju, čista navika... mada ih nije briga. Bitno je da
se njihovi problemi riješe kako bi uživali. A ti Iva, ko te jebe.. Pizdim, ljuta sam.
Ne želim nikakvo sažaljenje niti biti u centru pažnje. Želim samo da me prihvate onakvom kakva jesam.
Da me ne sude po izgledu. To je sve što sam od Boga tražila.
Ljubim vas sve. <33 My bitches, love you..
Post je objavljen 27.06.2008. u 17:50 sati.