Pregled posta

Blueberry's Budoir: Episode 1 - Some say shallow... but I LIKE it!

Za rođendan se počastih dozom 'Seksa i grada', svoje najdraže serije svih vremena (uz Pokemone, naravno ), pretvorene u film. Ne znam otkuda da počnem jer sam i dalje pod dojmom... Ah, znam. Od kritika.
Naslušala sam ih se od svugdje. Prethodnih godina na seriju, a sada i na film. Od članova obitelji, prijatelja, poznanika i, naravno, kritičara-profesionalaca (ahm, ahm). Ne moram ni reći da su bile većinom negativne. Kritičari su film, koliko sam čula, dočekali na nož (jedno pitanje: postoji li film na kugli zemaljskoj koji kritičari nisu popljuvali??). Kao, donekle zabavan, ali površan, užasno površan, naivan, bla bla bla. Čak je i soundtrack iz filma završio popljuvan (?!?!?). Ljudi koje ja poznajem, a koji su ga pogledali prije mene su mi bez nekog pretjeranog entuzijazma rekli: 'Pa film je, ono, baš fora... Aha. Ono. Cool. Da. Aha.' Naravno, nisam im vjerovala, bar ne dok ga nisam vidjela svojim očima. Iz medija (televizije, novina, ženskih časopisa i sl.) je film prezentiran kao zabavan (u smislu kratkotrajne razonode koja se gleda kad se nema ništa pametnije raditi/gledati) nad kojom će žene cmizdriti (prvo od razočaranja što je Faca ostavio Carrie, a kasnije od sreće jer, naravno, hepi end je tu) i oduševljeno se kvazipoistovjećivati s glavnim junakinjama, i to isključivo po problemima s muškarcima, a muškarci... Ma, koji pravi muškarčina gleda romantične komedije, zar ne? :) Uglavnom, film bi bio samo 'one in a million' da mu nije prethodila serija, a ovako je dočekan samo kao njezin kraj, sve kockice se poslože, svi sretni i zadovoljni i ćao, đaci. Kraj. E pa, baš i ne. Bar što se mene tiče.

UKRATKO O FILMU:

Redatelj: Michael Patrick King
Glume: Sarah Jessica Parker, Chris Noth, Cynthia Nixon, Kristin Davis, Kim Cattrall etc. etc.
Briefly: Carrie i Faca se žele vjenčati. Mirandu prevari muž, zbog čega ona izgubi vjeru u brak. Kaže Faci da su on i Carrie ludi što se žele vjenčati, i njemu to teško padne pa u zadnji čas otkaže vjenčanje. Charlotte sazna da je trudna. Samantha živi u L.A.-u s dečkom, što joj je teško (biti s dečkom, mislim) pošto nije navikla biti u vezi i seksati se samo s jednom osobom. Na kraju se Carrie i Faca pomire i ipak vjenčaju, Charlotte rodi kćer Rose, Miranda oprosti Steveu, a Samantha prekine s dečkom i vrati se u NY. Krene dojavna špica.

To je bio objektivni dio. A sad onaj subjektivni.

Većina osoba ženskog roda mlađih od 25 godina je vjerojatno bar u jednom trenutku poželjela biti kao Carrie. Ili Samantha (mada se ljudi nad njenim likom obično zgražaju, prilično glupo, ako se mene pita), ili Charlotte, ili Miranda. Pa tako i ja, i to ne samo u jednom trenutku. A većina osoba obaju rodova starijih od 25 godina će vjerojatno na te želje zakolutati očima, možda se i cinično nasmijati, misleći kako si mi mlade generacije doista ne znamo naći pravu osobu na koju ćemo se ugledati, nego su nam primjeri 'neke fufice s TV-ekrana', kako je jednom njih 4 nazvala jedna osoba koju znam. Hm. Sada JA, MOI, ICH uskačem u obranu moje omiljene serije, a odnedavno i jednog od omiljenih filmova ikada (iako sam još mlada, mislim da sam se već nagledala i previše TV-trasha, tako da je Seks i grad opravdano favorit).
Kao prvo, da razjasnimo to oko 'pogrešnih uzora': ako su one zaista 'fufice s TV-ekrana', a ja volim gledati seriju o njima (!!!! u kojoj se uredno prikazuje seks i ispijanje alkohola, oh ne, save me from the REAL WORLD !!!!), onda sam već iskvarena do daske - država, beware od ovake mladeži kao što sam ja. Rrrrrrrrrrrr. Ali se zato uredno nemoj obazirati na one koji furaju ustaške majice na Thompsonove koncerte, ili onakve manijake iz Kinkynog posta, ili na moje vršnjakinje koje ostaju trudne u cajka-klubovima. A-a. It all comes from America, right? I uostalom, o kakvim mi ovdje 'uzorima' pričamo? Ja nikada, ali nikada nisam rekla da mi je ijedna od njih 4 uzor. Fora su mi neki njihovi postupci, neki nisu, isto kao što mi je fora Elle Woods u 'Plavuši s Harvarda' ili Eowyn u 'Gospodaru prstenova'. Ti likovi su mi super, ali moji pravi uzori su daleko od New Yorka, Harvarda i Međuzemlja. To su stvarni ljudi koje poznajem, za koje znam što rade, kroz što su prošli i kakav im je karakter i cjelokupan pogled na život. To su STVARNI uzori. Carrie i kompanija, Elle i Eowyn su kratkotrajni uzori kojima se zaista divim tek onih nekoliko minuta dok se bore za ljubav svog života/spašavaju životinje od vivisekcije/barataju mačem i ubijaju zle orke i Crne jahače.

Kao drugo, ja, kada razmišljam o svojoj budućnosti, određen broj puta se to što ja želim poklopi s nekim aspektom života cura iz 'Seksa i grada'. Da, nazovite me jadnom, naivnom, površnom, glupavom tinejdžericom koja ne zna što je život, recite mi da je 'sve to fikcija', što sam čula već hiljadu puta, recite što god hoćete, ali tako je. Nisam tupi zanesenjak, većina stvari je čak realna. Tko ne bi želio živjeti u New Yorku? Ja se stvarno nadam da ću se, kad završim fakultet, zaposliti negdje izvan Hrvatske (što će mi, nadam se, smjer koji namjeravam upisati omogućiti) jer, iskreno, ne mogu zamisliti da cijeli svoj život provedem u istoj državi (u kojoj situacija nije baš sjajna i bajna), u istom gradu, ubijte me, ali ne mogu. I vrlo je realno da mi studij, ako ga završim, omogući posao i život upravo u Americi, možda baš u NY. Mislim da nema nikoga tko bi se žalio da mu se pruži ta prilika. Stoga, zašto ne? U današnje vrijeme kad praktički u dva dana možeš obići sve kontinente, kad je cijeli svijet samo jedno veliko susjedstvo?
Nadalje. Zašto se na moju želju da budem kao one gleda s 'ew'-izrazom na licu? Sve četiri su zaposlene, imaju odlične prihode, mogu si priuštiti većinu toga što požele. One koje žele imati obitelj, imaju je, i sretne su. One koje ne žele (tj. onA, jer se radi samo o Samanthi) je nemaju. I one su sretne. Sve četiri su zaljubljene, vole sebe i svoj život, imaju prijatelje, ljude koje vole i koji vole njih, imaju hobije koji ih čine sretnima i ispunjenima. Što je još najbolje, nijedna od njih nije neka velika ljepotica, ne izigravaju nekakve manekenkice, nisu premršave (pošto ipak sada svi blebeću o tome kako celebrityji šalju krivu poruku što se tiče izgleda), a ipak jesu lijepe. Bar meni. Jer su zadovoljne same sobom. Za razliku od većine ljudi koji ih tako srdačno blate.
Zaista ne razumijem u čemu je stvar. Carrie voli kupovati manolice? Opsjednuta je šopingom?? Vaauuu, big deal. Pa nema žene koja ne uživa u šopingu, a većina njih bi dala sve za jedan par dobrih cipela (provedene su ankete na tu temu, tako da je riječ o znanstvenoj činjenici, a ne o nezreloj izmišljotini mog tinejdžerskog uma ). U seriji (a i u filmu) ima scena seksa?? Ah, ne! I još je prikazano kako ljudi actually uživaju u njemu?? O Bože!!! (Kladim se da ljudi koje to tako šokira imaju gadan nedostatak tog istog.) Razgovori žena u seriji se svode samo na muškarce i veze?? Da, puno je bolje sjediti na kavi i tračati sve koje znaš (pa i one koje ne znaš, ali eto, u nedostatku tema... i mozga, zašto ne?) i komentirati odjevne kombinacije ljudi oko sebe. Ili se žaliti kako je prosječan život kućanice taaako očajan? Aha, puno bolje. Kako da ne.

To sum up, ponekad je dobro malo zagrebati i ispod površine. I vidjeti da nije sve - površno. Osim možda ljudi koji osuđuju tu istu površnost. Bez ičega ispod površine. Površnost je, kao i ljepota, u očima promatrača. I krug ide ukrug... A ja idem na kiosk po DVD - cijela 6. sezona najbolje serije ikada. U nadi da će za desetak i više godina cijela ta serija ponoviti, ali ću ovoga puta JA sjediti u redateljskoj fotelji. I režirati seriju svog života.

Hi-yo, to you all!

Post je objavljen 27.06.2008. u 12:42 sati.