U vremenu u kojemu se suvremeni svijet suočava s izazovima globalizacije, ekološke krize i stalnih trvenja s islamskim radikalizmom, u vremenu kad je svijet postao globalno selo i kada pomalo shvaća i priznaje grijehe vlastite prošlosti – ukratko – u vremenu kad je svijet već dobrano zagazio u XXI. stoljeće kršćanske ere, postupak nekolicine maturanata iz Makarske doživjeli smo kao udarac morkom krpom po glavi. Kako mediji javljaju, u godišnjaku tamošnje srednje škole «fra Andrija Kačić Miošič» nekolicina maturanata stavila je svoje fotografije na kojima su pozirali ispred grafita koji predstavlja svastiku, odn. kukasti križ. Tako je njihova matura, koja je imala biti ispit zrelosti, postala skandal koji je bacio sjenu na tu grupu mladih, na njihove obitelji, školu i grad.
Ostajemo zapanjeni da i danas, više od šezdeset godina nakon poraza nacizma i fašizma ima onih kojima svastika/kukasti križ predstavljaju znamenje uz koje se vrijedno fotografirati za uspomenu u maturalnom godišnjaku koji treba biti spomenar za cijeli život. K tome, zapanjuje činjenica da je riječ o mladim ljudima, na pragu zrelosti, koji nisu imali priliku osjetiti čizmu ni komunizma, a kamo li čizmu nacizma/fašizma.
Jednako tako, pitamo se zna li ta mladež, i današnja mladež uopće, što znači svastika/kukasti križ za milijune onih koji su stradali pod tim zločinačkim sustavom!? Uostalom, ako je i bila riječ tek o mladenačkom zbijanju šale, onda je to svakako promašena ideja pred kojom se trebaju crveniti obrazi njihovih aktera.
Kada pogledamo u širem kontekstu ovaj slučaj, pitamo se kakvo je to stanje svijeti našeg društva kada se nekolicini mladih učinilo opravdanim i sasvim prihvatljivim fotografirati se za školski godišnjak pred znamenjem nacizma!?
Je li naše društvo zaista duboko licemjerno te šutke prelazi preko isticanja simbola zla, mržnje i razaranja kao što je kukasti križ, istovremeno se hvaleći svojom tisućljetnom kršćanskom uljudbom!? Uostalom, da ta mladež iz Makarske nije smatrala da je jedan takav potez društveno neprihvatljiv, vjerojatno se na njega ne bi bila uopće odlučila. I nakon medijskih reakcija vjerojatno u čudu i razjapljenih usta ostaju rezignirani zgražanjem dijela naše javnosti pitajući se u čemu su pogriješli, ako su uopće pogriješili!?
Makarski slučaj još je jednom na vidjelo iznio jedan od temeljnih problema našega društva, a to je naše jalovo koketiranje između dobra i zla. Suvremena mladež brzo apsorbira vrjednote koje im posreduju stariji, koji su nositelji društvene svijesti. Tu važnu ulogu imaju mediji. Svjedoci smo kako se u našem društvu neprestano vode rasprave o ustašama i partizanima, nacistima i fašistima, nacionalistima i komunistima, Jasenovcu i Bleiburgu, Križnim putevima i Golom otoku, Titu i Tuđmanu, Mesiću i Račanu, crnima i crvenima, crvenoj zvijezdi i ustaškom «U», Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj... I tako do u nedogled.
U cijeloj ovoj šumi rasprava i prepiranja izgubio se smisao za čovjeka i njegovo dostojanstvo, suosjećanje za žrtvu s koje god ona strane pala, pod plimom ideologija i politike nestao je čovjek, a ostali su znakovi koji nas podsjećaju na mašinerije zla koje su prohujale ovim našim stranama i nebrojene odveli u grob, uništile sreću i budućnost tolikih pojedinaca, obitelji i naroda.
I kako se, pored svega toga, mladom čovjeku snaći u toj šumi, u tom cirkusu ideoloških gibanja u kojima se svaka od interesnih strana trsi osvjetlati obraz svojih ideoloških začetnika, nekih svojih pseudoikona koji su pomrli kad se ova naša današnja mladež nije ni bila rodila! Kako opstati pred tim hijenama iz amfiteatra koje sada ne proždiru tijela, nego zavode duše!?
Poštujući dostojanstvo svake ljudske osobe i imajući pijeteta za svaku palu žrtvu, današnja mladežmožda bi tako rado raskrstila s ideologijama prošlosti i njihovim natruhama, samo da ih stariji ostave na miru. Mladog čovjeka ne bi trebalo opterećivati grijesima nekih davno umrlih ljudi s kojima ih ne veže ni obiteljska ni emocionalna veza. Indoktrinacija ideologijama ostaje zakopana u ropotarnici prošlosti, matrijal za povijesna istraživanja i knjige. Svaka je ideologija u svojoj biti protivna čovjeku i njegovom dostojanstvu, zbiljski prijezir spram ljudske vrste. Zato mladi čovjek treba znati da je sve ono znakovlje što podsjeća na ideologije zapravo znakovlje zla i kao takvo treba biti vrjednovano.
Mladi čovjek dijete je budućnosti, on ne smije biti okovan okovima teške prošlosti prepune promašaja. Mi želimo živjeti u XXI. stoljeću, graditi svoju sutrašnjicu, a ne vječno biti uvučen u začarani krug nekog vremena iz '41. ili '45. Možda je makarski slučaj samo opomena nama starijima kako oni ipak žele biti drugačiji – drugačiji od nas, premda to iskazuju na tako drastičan način.
Post je objavljen 27.06.2008. u 12:02 sati.