Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
Jesmo li mi zbilja podijeljeni? Većina crkava su opredijeljene za neku denominaciju. Ovo su neke od njih (prepisane s wikipedije da ne moram sam razmišljati): katolici, adventisti, pravoslavci, luterani, protestanti, prezbiterijanci, anabaptisti, metodisti, baptisti, bratska crkva, pentekostalci, karizmatici, neo-karizmatici, quakeri i brdo drugih. Osim ovdje nabrojenih, svaka skupina ima podjelu u još desetak njih. Neke crkve pak odbijaju biti asocirane s ijednim od ovih imena.
Neće se svi složiti, ali po meni je sramota što se zauzimamo za takve podjele. Čuo sam za skupove/sastanke gdje su dobrodošli samo pripadnici jedne denominacije ili pripadnici određene skupine crkava. Pretužno. Umjesto da se sramimo činjenice da između nekih crkava takve barijere postoje, one se veličaju. Još gore, stvaraju se predrasude. Ako kažem da sam ja neki x-ist, x-alac ili x-ik, odma se zna ne što liči moj odnos s Bogom i u što ja vjerujem. Ne! Reći ću ti koje sam ja crkve član i nećeš imat pojma o meni i mom odnosu s Bogom. Jednom, kad sam bio u jednoj drugoj crkvi na sastanku, jedan lik me pitao jesam li ja iz neke crkve. Ja kažem iz crkve u Radićevoj (to mi je omiljen izraz i drago mi je što crkve u Zagrebu često identificiramo nekom lokacijom, a ne denominacijom npr. crkva u Ilici, Borongajci i sl.). Onda me pitao jesu li mi roditelji obraćeni. Pretpostavljam da je htio saznati jesam li ja jedan od onih koji je svoju vjeru naslijedio. Bilo mi je i drago i žao reći da nisu. Nije me baš zasmetalo to što me to pitao, ali mi je bilo žao što mi crkva ima takvu reputaciju.
Anyway, jesmo li zbilja podijeljeni? Kako tko. Ako netko ne podnosi članove neke druge crkve, njegov problem. Kad razmišljam o toj podjeli, zapitam se bi li ja imao problema s tim da kad bi npr. išao misionariti da idem s nekim iz neke čudne crkve (bilo koje). Ne, ne bi. Imali bi možda neke nesuglasice, ali u principu ne bi imao problema s tim da služimo skupa. Onda jesmo li zbilja podijeljeni? Po meni, svi koji želimo Krista, a ne neke denominacijske gluposti (koje su, naravno, izmislili ljudi), nismo podijeljeni, niti ćemo ikada biti.