Mirisima modroga ljeta
putuješ po mojim venama
propinješ se kao želja,
dotičeš me dahom
tople, nestvarne večeri.
Otiskom prsta ostavljenim
na žednim usnama
zaustavljaš vrtešku života;
zarobljena putujem
bez daha,
bez glasa,
na trepavicama čuvajući Lunu,
pokrivši lice zvjezdanim prahom.
Mirisima davnoga ljeta
sačuvan u meni,
još putuješ po mojim venama.
UPDATE:
Ovom ljetnom uspomenom opraštam se od vas na
neko vrijeme.
"Ukrasti" ću tjedan, dva samo za sebe, daleko od
svakodnevice, daleko od obveza, odmoriti se udišući
more i ljeto.