Marketing
...kad se povučem u sebe i zaklopim oči...moj osmijeh me brani...
fakat si čudovište...nemam riječi...kako se voliš naslađivat mojim strahom. uživaš u mojim mukama i nelagodi.najrađe bih u zemlju propala.dajem sve od sebe.stvarno se trudim shvatit te i riješit te naše teške razgovore koji se temelje na jedva cijelim rečenicama.a ti i dalje kuriš vatru i izazivaš da se maknem od tebe. šta očekuješ?!
i kad pregrizem taj svoj strah i spremim ga tamo negdje unutra, i dok me bode pokušavam se oduprijet tvojem ništavilu!ti mi se smiješ i rugaš! zašto? osječaš se pametniji?! zato i jesi tu...tako da napokon nad nekim možeš visiti. Nekome tjerat strah u kosti, ubijati ga...polagano...
U stvari ne shvačaš. Ti si moj izazov koji me uopće ne zanima. Jadnik nad kojim skupljam utonule misli. Ne znaš me. Ni malo. Umišljeni moj zgodni dječače. A ja čekam da me netko otkrije i povede sa sobom. Misliš da si blizu, ali si jako daleko. Navela sam te na tanki led.moj krivi put. Zgodni dječače...ne mjenjaj temu...
Post je objavljen 26.06.2008. u 23:23 sati.