Marketing
misija maribor
noge me ubijaju, vjerojatno ću dobiti žuljeve, boli me glava ali moram napisati ovaj post dok je to još svježe u mojoj glavi...
kao nagradu za jedan projek u sklopu škole nas tridesetak je kao nagradu dobilo putovanje u maribor... prva reakcija je bila: what the fuck?!
neki od nas mogu pljunuti do slovenije sa svojih balkona, tako da smo išli prilično ravnodušno...
ali...
stalno ismijavamo sloveniju kao malecku zemlju, svađamo se oko nekoliko metara obale i što još sve... ali slovenija koju sam danas upoznala je krajne drugačija od naših nadanja...
riječ je o izrazito razvijenoj i decentraliziranoj zemlji koja je više manje prilagođena životu mladih...
pa krenimo redom... maribor je grad u republici sloveniji s otprilike 114.353 stanovnika, drugi po veličini u državi. leži na izlazu drave iz alpa, na dodiru sjevernog dravskog polja, zapadnih slovenskih gorica i istočnog pohorja
prvo smo posjetili mariborsko sveučilište...oni rade po bolonji, ali prijeaz je bio puno blaži nego kod nas... a studenti su im ko zjenice oka... tutori, pomoć oko zapošljavanja, poticanje studenata na poduzetništvo i njihovo upoznavanje s cijenjenim poduzetnicima... čovječe mi smo ostali paf!
i dok cijeli zagreb možeš prohodati tražeći neki cafe s računalom, u mariboru se nalazi nekoliko njih i s posebnim pogodnostima za studente i učenike... totalni plus...
…unutrašnjost studenskog internet cafe-a, koji služi i kao izložbeni prostor, te me naprosto oduševila ova haljina izrađena od novinskog papira…
nakon nekog vremena pičili smo preko drave do bivše vojarne… ona je danas pravo malo alternativno sklonište… prostori prepušteni umjetnicima i glazbenicima nažalost i nisu održavani, jer vlast bi radije da na tom području nikne još jedan stambeni blok…
iako su se mnogi zgražali meni se čini sasvim ok, ako ništa drugo barem grafitere drže na jednom mjestu, što i nije slučaj u lijepoj našoj…
par fotkica malene i mene na mostu ispod kojeg teče lijepa drava…
iscrpljeni, a neki i sa sunčanicom opet smo krenuli prema centru i uputili se u mali hotel na klopu… klopa… e ne znam što da napišem… malo previše izraženi okusi i kronično previše mrkve za moj ukus… najbolji dio je bio kolač… a što ćeš…
malena nije uživala… sunčanica ju je opalila i jedva smo ju dovukli do hotela… ja točnije…
a nema problema glavno da je njoj dobro….
malo sna čini čuda…(iako je ovo u busu)
kao posljednja točka u našem planu nalazio se posjet inkubatoru… poduzetničkom inkubatoru… i unutra se doslovno valjaju poduzetnici… onima izabranima je dopušteno gotovo besplatno korištenje prostora i usluga interneta i telefona… to je mladima ogromno olakšanje jer dio njihovih rashoda je riješen…
meni je to bio najbolji dio, jer unatoč vrlo lošem hrvatskom uspjeli smo ( ja barem) shvatiti cilj, način i mogućnosti koje pruža takav centar…
i što reći na kraju ovog podužeg posta…
slovenci su jako pristojni ljudi i čak stanu na zebri i puste da prijeđete, ali i oni još moraju malo poraditi… autobusni kolodvor je koma, totalno neuredan, mnogi su još vrlo nepristojni, a i kronično im treba stilist… to što smo mi na nekim curama i žena vidjeli je čisti modni zločin…
pa idem ja sad uživat i odmarat svoje nožice jer nigde nije tak kak je doma…
sa svim našim problemima i manama… ovo je ipak dom…
Post je objavljen 26.06.2008. u 22:26 sati.